Postoje brojne predrasude prema zelenoj ekonomiji. Nije riječ samo o očuvanju resursa i smanjenju otpada kako bi se sačuvao Planet. Često se zaboravlja spomenuti da je u središtu zelene ekonomije i povećanje kvalitete života ljudi, od zdravlja djece do prava radnika.
Zelene politike ne žele spriječiti razvoj gospodarstva, kako neki smatraju, nego promijeniti postavke dosadašnjeg gospodarstva koje uništava resurse i zdravlje ljudi te povećava nejednakost u društvu. UNEP (Program Ujedinjenih naroda za okoliš) definira zelenu ekonomiju kao ekonomiju koja rezultira poboljšanjem ljudske dobrobiti i društvene jednakosti uz značajno smanjenje rizika za okoliš i daljnje okolišne degradacije. Od ukupno 15 principa zelene ekonomije izdvaja se ovih pet:
BLAGOSTANJE: osim financijske sigurnosti među prioritetima moraju biti: zdravlje, obrazovanje, razvoj zajednice, sreća i zadovoljstvo ljudi.
PRAVDA: naglasak se stavlja na pravičnost, stvaranje jednakih šansi svih građana za razvoj i uspjeh, povezivanje unutar zajednice, poštovanje ljudskih prava te sprečavanje osiromašenja siromašnih.
OČUVANJE PRIRODNIH RESURSA: napredak čovječanstva ovisi o očuvanju resursa i zdravom okolišu. Prirodni resursi mogu se iskorištavati na ekološki prihvatljiv način.
UČINKOVITOST I DOSTATNOST: investicije u niskougljične tehnologije, kružno gospodarstvo i raznolike gospodarske djelatnosti ne samo da smanjuje uništavanje okoliša nego otvara i zelena radna mjesta.
DOBRA UPRAVA: institucije moraju kombinirati znanost i lokalna znanja. Građansko društvo ne postoji bez glasa javnosti, društvenog dijaloga, transparentnosti i odgovornosti svih građana za boljitak zajednice.