Ovo nije službeni zapisnik sa 5. sjednice MO Vrbik održane 26. listopada 2017. na kojoj se odlučivalo o malim komunalnim akcijama, nego osvrt vijećnika s liste “Zagreb je naš!”, pisan uglavnom po sjećanju. Izdvojio sam ono što mi se u raspravi o malim komunalnim akcijama činilo bitno i još ponešto nevezano uz male komunalne akcije. Dakle, molim sve koji će ovo čitati da mi oproste što će neki, nekome možda i važni detalji,
ovdje biti izostavljeni.
ŠTO SMO PREDLAGALI I KAKO SMO NASTOJALI KONZULTIRATI GRAĐANE?
Jedno od važnih predizbornih obećanja koalicije “Zagreb je naš” bilo je ono da ćemo se u svom radu u što većoj mogućoj mjeri o svim bitnim pitanjima konzultirati s građanima. Kada je riječ o konzultacijama vezanim uz male komunalne akcije, one su vjerojatno mogle biti provedene bolje (prije svega, mogli smo s njima početi ranije), ali ipak nisu izostale. Organiziranje ovog tipa konzultacija s građanima je i za nas nešto što radimo prvi put pa otuda možda i greške. U svakom slučaju, nadamo se da ćemo ih dogodine moći provesti puno kvalitetnije.
Proces konzultacija s građanima inicirali smo preko Facebook stranice Trnje u akciji, koja je komunikacijski kanal kvartovske grupe Trnje koju čine vijećnici iz redova Stranaka Zagreb je naš, Nova ljevica, Orah, Radnička fronta i Za grad (koje su zajedno izašle na zadnje lokalne izbore), ali i mnogi drugi pojedinci i grupe koji u suradnji sa spomenutim vijećnicima žele raditi na poboljšanju situacije na Trnju. Također, u subotu, 5 dana prije sjednice MO Vrbik organizirali smo susret s građanima s temom malih komunalnih akcija. Susret je organiziran na klupama u parku ispred “Raketa”, a građani su svoje prijedloge mogli priopćiti vijećniku iz redova stranke Zagreb je naš u MO vrbik (meni) i vijećnici Radničke fronte u MO Cvjetnica (Katarina Peović Vuković).
Spomenuta Vijećnica u MO Cvjetnica je s prikupljanjem prijedloga Malih komunalnih akcija na području MO Cvjetnica počela već ranije, putem Facebook stranice MO Cvjetnica koju je sama pokrenula. Osim prijedloga stanovnika prikupljenih na gore opisane načine konzultirao sam se osobno s još nekim stanovnicima Vrbika koje sam smatrao dobro upućenima u situaciju u kvartu.
Sve prijedloge koji su na ove načine stigli do mene, a takve su prirode da bi mogli biti ostvareni kroz male komunalne akcije, predstavio sam Vijećnicima na sjednici. Inače, svaki od Vijećnika je dao neke prijedloge. Nije se glasalo o svakom pojedinačnom prijedlogu – svaki je vijećnik predstavljao svoje prijedloge na licu mjesta i nastojao ostale vijećnike uvjeriti u važnost njihove realizacije. Na temelju direktne reakcije prisutnih na sjednici su se prijedlozi odbijali ili prihvaćali. Odbijani su zapravo uglavnom oni prijedlozi s kojima je većina vijećnika odmah izrazila neslaganje. Svi drugi su uglavnom gradu predloženi za realizaciju. Na kraju se odlučivalo o cjelokupnoj listi. Iako veći dio prijedloga po mom mišljenju nije loš, konačnu listu prijedloga nisam mogao podržati, i to zbog neslaganja sa prijedlogom rušenja stare streljane na igralištu na kninskom trgu (igralište “Calimero”). Više o razlozima zbog kojih rušenje streljane smatram problematičnim pročitajte niže u tekstu.
Važno je napomenuti da o tome što će točno od predloženog biti izvedeno odlučje Vijeće gradske četvrti (Trnje). Mjesni odbor ne može odlučivati o cijeni niti angažirati izvođače radova – sve to radi Grad. Nije realno očekivati da će sve akcije predložene na ovoj sjednici biti provedene (biti će proveden tek manji dio). Na sjednici se jesu spominjali prioriteti, ali se nikakav rang prioriteta ne spominje u službenom zapisniku. Uglavnom, konačni izbor projekata koji će se realizirati je u rukama Vijeća gradske četvrti. To koliko grad plaća pojedine radove i kako bira izvođače je, pak, priča za sebe i nešto čime će se “Zagreb je naš!” svakako baviti. Nažalost, mjesni odbor nije razina s koje se na ovaj problem može utjecati.
Ako vas zanima što smo predlagali i kako su naši prijedlozi prošli, čitajte dalje
– Prijedlog koji je došao od jedog stanovnika na susretu u parku da se uz južnu ogradu igrališta na Kninskom trgu (igralište Calimero) ukloni 10 parkirnih mjesta kako bi se produžio, tj. povezao nogostup, a kojeg sam ja predložio za realizaciju u sklopu malih komunalnih akcija, od većine je vijećnika primljen s izrazitim negodovanjem (dakle, odbijen je). Ovakva reakcija nije mi bila neočekivana. Manjak parkirnih mjesta svi vijećnici vide kao jedan od najvećih problema u kvartu. Moje je mišljenje da se problem manjka parkirnih mjesta ne može rješavati “osvajanjem” stalno novih prostora za parkirališta, nego bi, naprotiv, trebalo raditi na smanjenju stupnja motorizacije, što zapravo znači smanjenje broja automobila po glavi građana. Na ostvarenju ovog cilja trebalo bi raditi ponajviše kroz konstantno podizanje kvalitete javnog prijevoza, ali i, doista, tako što će se na razne načine destimulirati korištenje automobila u gradu. Ovo su sve mjere koje ne mogu provesti Mjesni odbori, već ih treba provoditi sa gradske razine. Provođenjem takvih mjera na dulji rok bi se mogli stvoriti uvjeti u kojem bi smanjenje broja parkirnih mjesta većini građana moglo biti prihvatljivo. No, iako ja mislim da predloženo ukidanje 10 parkirnih mjesta uz igrališta Calimero čak niti sada ne bi za vlasnike automobila na Vrbiku bio značajan problem (pogotovo s obzirom da ona nisu vezana ni uz koju pojedinačnu stambenu zgradu), ono bi vjerojatno i unatoč tome izazvalo značajnu uznemirenost među vlasnicima automobila pa me ne čudi da je prijedlog odbijen. Za sada, smatrat ću svojim prioritetom spriječiti pretvaranje površina koje se koriste za nešto drugo u parkirališta. Sa pretvaranjem nekih postojećih parkirališta u nešto drugo, s obzirom na prevladavajuće raspoloženje u mjesnom odboru, očito ćemo morati još neko vrijeme pričekati.
– Vezano uz isti ovaj nogostup, samo malo istočnije, tj. prije igrališta Calimero, iznio sam prijedlog (potekao od istog stanovnika koji je predložio i uklanjanje parkirališta koje prekida nogostup) da se nogostup poravna na mjestu gdje se on sada spušta pred očito napuštenom kućom na broju 42. Taj prijedlog je prihvaćen, što dakako ne znači da će biti i realiziran.
– Prenio sam i prijedlog jednog stanovnika za uklanjanje navodno ilegalnog parkirališta na adresi Vrbik 31. Navodno postoji nalog Ministarstva zaštite okoliša da se spomenuto parkiralište ukloni, ali nije ispoštovan. Zaključeno je da postoji mogućnost da Mjesni odbor ponovno zatraži od Ministarstva uklanjanje parkirališta. To međutim nije nešto što može biti realizirano kroz male komunalne akcije, nego bi zapravo bila obaveza države.
– Dva moja prijedloga ticala su se mogućih vrlo malih zahvata na ulici ivana Lučića 3. Jedan je prihvaćen a, drugi nije. Iako su prema oba prijedloga vijećnici imali pozitivan stav, prvi od njih je odbijen zbog konfuzije u tumačenju granica Mjesnog odbora Vrbik. Naime, kada sam htio utvrditi pripadaju li pojedina područja Mjesnom odboru Vrbik ili ne, vodio sam se kartom s Geoportala (ZG geoportal) na službenoj internetskoj domeni Grada Zagreba (https://geoportal.zagreb.hr). Na spomenutom portalu naznačeno je da nogostup na istočnoj strani ulice Ivana Lučića pripada MO Vrbik. Na sjednici sam, međutim, upozoren od strane g. Pere Kovačevića, Vijećnika u Gradskoj četvrti Trnje koji je prisustvovao sjednici MO Vrbik u svojstvu zainteresirane javnosti, kao i nekih starijih vijećnika (koji su za razliku od mene i u prijašnjim sazivima bili vijećnici u MO) da granica MO Vrbik ide sredinom ulice Ivana Lučića. Pretpostavivši da su spomenuti bolje informirani od mene i da postoji neusklađenost prikaza na geoportalu sa relevantnim propisima, nisam inzistirao da se na listu prijedloga malih komunalnih akcija uvrsti prijedlog o spuštanju rubnjaka na jednom mjestu na istočnoj strani ulice Ivana Lučića (kod kružnog toka) što bi biciklistima trebalo omogućiti da se bezbolno sa ceste priključe na biciklističku stazu koja se već nalazi na istočnoj strani ulice Ivana Lučića. Međutim, naknadnim iščitavanjem (nakon sjednice) Odluke o osnivanju Mjesnih odbora iz 2009. godine, kao i Pravila MO Vrbik, utvrdio sam da u njima stoji da granica MO Vrbik “kreće od točke na jugoistoku raskrižja Ulice Grada Vukovara te skreće prema jugu istočnom stranom Ulice Ivana Lučića do Slavonske avenije”. Ovaj opis zapravo odgovara načinu na koji su granice MO Vrbik iscrtane na geoportalu, što znači da su stariji vijećnici u MO, a ne ja, bili u krivu u vezi s granicama Mjesnog odbora. Ovaj prijedlog, dakle, nije prošao zbog nesporazuma o granicama MO Vrbik.
– Drugi prijedlog koji je, međutim, prihvaćen tiče se omogućavanja adekvatnog prijelaza, prije svega za osobe u kolicima, s istočne na zapadnu stranu ulice Ivana Lučića, i to otprilike kod mjesta gdje se sada nalazi rampa koja vodi na parkiralište filozofskog fakulteta. Ulica Ivana Lučića je dvosmjerna s tim da su na tom dijelu cestovne trake koje vode u jednom i u drugom smjeru po sredini odijeljene “otokom” na kojem raste drveće. Trenutno se na mjestu na kojem se sam predlagao izgradnju kompletnog pješačkog prijelaza već nalazi zebra koja vodi od pločnika na istočnoj strani ulice Ivana Lučića do spomenutog “otoka” koji je smješten na sredini spomenute ulice. Dakako, zebra koja vodi samo do polovice ulice nema previše smisla jer ne dopušta da se ulica doista i prijeđe. Cilj ovog prijedloga bio je da se napravi zebra (zajedno sa spuštanjem rubnjaka i uklanjanjem jednog parkirnog mjesta) i na zapadnoj polovici ulice Ivana Lučića, kako bi pješaci, biciklisti i osobe u kolicima mogli prelaziti cestu. Potreba za prelaskom ceste na ovom mjestu postoji. Između ostalog, uređeni pješački prijelaz bi dobro došao velikom broju studenata Filozofskog fakulteta, među kojima je i značajan broj studenata s invaliditetom. Ovaj prijedlog nije bio žrtva pogrešnog tumačenja granica MO Vrbik jer pješački prijelaz realno treba povući samo od pločnika na zapadnoj strani ulice Ivana Lučića do “otoka” koji se nalazi na sredini ulice, dok od istočne strane do “otoka” pješački prijelaz već postoji. Podsjetimo, na sjednici su vijećnici vjerovali da granica MO Vrbik ide po sredini ulice Ivana Lučića, što, kao što sam u u opisu prethodnog prijedloga objasnio, nije točno.
– Vjerojatno najkrupniji zahvat kojeg sam predlagao (a koji je i prihvaćen) ticao se samog početka ulice Gagarinov put, kod njenog spoja sa pločnikom koji ide uz Slavonsku aveniju (taj dio spada pod granice MO Vrbik). Na tom dijelu se sada nalaze stepenice, a prijedlog je da se jedan (i to dovoljno široki dio) sadašnjih stepenica pretvori u rampu (nagib) koja bi osobama s invaliditetom i biciklistima trebala omogućiti da se mogu lagano popesti s Gagarinovog puta na slavonsku aveniju. Ta rampa bi trebala biti dovoljno dugačka, kako nagib ne bi bio previše strm, a s ciljem da se osobe u kolicima mogu uz nju uspeti.
ŠTO SU PREDLAGALI DRUGI VIJEĆNICI?
– Vjerojatno najkrupniji zahvat kojeg su predlagali vijećnici iz redova nezavisne liste Pere Kovačevića, a svi ostali (osim mene) podržali tiče se rušenja zgrade bivše streljane koja je smještena pored nogometnog igrališta na Kninskom trgu (igralište Calimero). Kao razlog za rušenje navodilo se to što je prostor streljane trenutno bespravno uzurpiran. Neprovjereni navodi su da je ovaj prostor uzurpiran dijelom od strane istih subjekata koji trenutno koriste (navodno također bespravno) i veći dio doma MO Vrbik (http://www.zagrebancija.com/mo-vrbik-bandicu-ispuni-obecanje-i-vrati-prostor/). Spominjalo se i to da prostor više ne odgovara standardima za današnje streljane, kao i to da je, navodno, sam po sebi opasan za djecu koja se igraju u parku. Ovi argumenti me, međutim, nisu uvjerili da je rušenje streljane naročito dobra ideja. Kao prvo, smatram da se problem uzurpacije ne može rješavati rušenjem objekata kojeg bi se potencijalno moglo privesti korisnoj svrsi, već bi trebalo uložiti napore da se one koji su prostor uzurpirali iz njega sudskim putem izbaci. Rušenje ovakvog objekta vjerojatno bi mnogo koštalo, a nije posve jasno što bi se time dobilo. Dojam koji sam stekao iz rasprave je da ne postoji jasna ideja što bi se trebalo graditi na prostoru streljane koju bi trebalo rušiti. Ako ovaj prostor više ne odgovara standardima za streljane zračnom puškom, možda ga se može koristiti u neke druge svrhe, npr. kao prostor za spremanje sportskih rekvizita, za neke aktivnosti tehničke kulture ili za probe bandova – s tim da bi trebao funkcionirati na nekomercijalnoj osnovi i biti dostupan, pod određenim uvjetima, za korištenje svim stanovnicima kvarta.
– Još jedan veći zahvat koji je predložen i prihvaćen, a povod tome su navodno bili pozivi roditelja koji su zabrinuti za sigurnost djece, jest ograđivanje dječjeg parka koji se nalazi kod spoja ulice Fausta Vrančića s ulicom Lavoslava Ružičke. Prvotna ideja je bila da se ovaj park ogradi žičanom ogradom. Vijećnik Brdovnik je predložio da se umjesto žičane ograde posadi živa ograda (živica). S ovim su se složili svi Vijećnici,
uključujući i mene.
– Od prihvaćenih prijedloga veliki dio se odnosi na radove na igralištu na Kninskom trgu (Calimero). Prihvaćena je, tako, obnova košarkaškog i nogometnog igrališta; sanacija asfalta i odvodnje; postavljanje javne rasvjete oko cijelog igrališta; postavljanje klupa s naslonom i koševa za smeće uz dječje igralište te postavljanje klupa kod sprava za vježbanje…
– Od drugih manjih zahvata prihvaćeno je postavljanje koševa za smeće (na Kninskom trgu uz ulicu Vrbik te u ulicama Gaje Alage i Frana Bošnjakovića)
– Također, prihvaćeno je postavljanje nove oglasne ploče Mjesnog odbora koja bi se trebala nalaziti kod sata na kninskom trgu.
– Prihvaćeno je i postavljanje znaka zabrane za pse u ulici Vrbik (kod broja 26?) te postavljanje više tzv. klamerica (stupova, tj. metalnih prepreka) uz ulicu Paule i Većeslava Pavleka Miškine, uz travnjak, na dijelu kod spoja s ulicom Ivana Stožira, a kako bi se spriječilo parkiranje na
travnjak (što se, navodno, povremeno dešava).
– Od prijedloga o kojima se razgovaralo, a odbijeni su, naveo bih prijedlog koji je do Mjesnog odbora došao od dječjeg vrtića Vrbik, a u kojem se traži da se u vrtićkom igralištu novcima iz malih komunalnih akcija obnovi antistres podloga koja se nakon 7-8 godina znatno oštetila. Zaključak vijećnika je bio da to nije potreba koju bi trebalo financirati kroz male komunalne akcije. Grad Zagreb vrtiće financira kroz druge budžetske stavke i nije u redu da se iz malih komunalnih akcija financira infrastruktura koja u osnovi nije dostupna svim stanovnicima kvarta. Kada već spominjemo antistres podloge, osobno se ne mogu oteti dojmu da su se one proteklih nekoliko godina proširile znatno više nego što za tim postoji potreba, a očito je da su gradske strukture vrlo sklone tome da ih bude još i više (podsjetimo na suludi projekt preuređenja parka na Savici, a koji predviđa prekrivanje velikog dijela sadašnjeg parka antistres podlogom). Možemo se zapitati ne bi li umjesto antistres podloge bilo bolje imati prirodnu podlogu, tj. uređeni travnjak. Kao što vidimo iz primjera zamolbe dječjeg vrtića Vrbik, antistres podloge nisu, između ostalog, niti naročito trajne, tj. nakon relativno kratkog vremena potrebni su im popravci koji nisu jeftini. Antistres podloge imaju i brojne druge probleme, o čemu je dosta pisala ekipa iz inicijative Savica ZA Park.
Toliko za sada o malim komunalnim akcijama. Iako dobar dio prijedloga zapravo ne smatram lošim, i iako je dio onoga što sam i sam predlagao ušlo na listu prijedloga koji su upućeni gradu, nisam u konačnici glasao za ovakvu listu prije svega zbog neslaganja s prijedlogom rušenja streljane, što smatram neprimjerenim odgovorom na, očito, stvarni problem uzurpacije spomenutog prostora. Taj problem bi svakako trebalo riješiti, ali ne na ovaj način.
RASPRAVA O “OSTALIM NESPOMENUTIM RASHODIMA POSLOVANJA”
Još jedna točka o kojoj se govorilo na 5. sjednici MO Vrbik ticala se raspodjele sredstava s pozicije tzv. „Ostalih nespomenutih rashoda poslovanja“. Kao što samo ime kaže, riječ je o sredstvima koja Mjesni odbori mogu relativno slobodno trošiti za tekuće potrebe, bez prethodnog plana. Većina mjesnih odbora ova sredstva ne potroši tokom godine pa pri kraju proračunskog razdoblja sredstva dodjeljuju najčešće različitim udrugama. U tome ne bi bilo ništa loše kada bi postojao neki transparentni postupak za dodjelu ovih sredstava, tj. natječaj koji bi bio pravovremeno i adekvatno oglašen i na koji bi se mogli prijaviti sve udruge ili drugi subjekti koji zadovoljavaju određene kriterije. Nažalost, ono što su vijećnici iz redova “Zagreb je naš!” i drugih stranaka koje su na istoj listi izašle na izbore ove godine mogli vidjeti je da se u velikoj većini četvrti i mjesnih odbora ova sredstva raspodjeljuju na izrazito problematičan način – činjenica da se udruge mogu prijaviti za dobivanje sredstava obično nigdje nije oglašena, nego vijećnici selektivno dojavljuju pojedinim udrugama da se mogu prijaviti za sredstva. Ovo se desilo i na MO Vrbik. Jedina udruga koja se prijavila za sredstva preostala iz ostalih nespomenutih rashoda bila je ona čiji je predsjednik, ni manje ni više, nego jedan od vijećnika u MO Vrbik. Prilično je zabrinjavajuće da osim mene nitko od vijećnika u spomenutom MO to nije smatrao problematičnim te da su svi (osim mene) glasali da se spomenutoj udruzi doista i dodjeli novac. Unatoč činjenici da se na razini Mjesnih odbora radi o manjim svotama (u ovom slučaju o 5.000 kn) i bez ulaženja u sadržaj samog prijedloga za financiranje koji je možebitno i vrlo dobar, smatram da se ova sredstva ni u kom slučaju više ne bi smjela dodjeljivati na ovakav način. Vijeća i odbori bi trebali pravovremeno i adekvatno oglasiti da se primaju prijedlozi za dodjelu sredstava (kako bi se svi zainteresirani mogli prijaviti), kriterije temeljem kojih će se vršiti izbor trebalo bi unaprijed utvrditi, a udruge u čijem vodstvu se nalaze vijećnici koji donose odluku o financiranju ne bi u takvim natječajima uopće trebale sudjelovati.
Eugen Vuković
Vijećnik u MO Vrbik
preneseno s vrbikjenas.blogspot.hr