Na konferenciji za medije održanoj u petak, 15.03.2019., vijećnice i vijećnici gradskih četvrti i mjesnih odbora iz platforme Zagreb je NAŠ! govorile su o radu mjesne samouprave. Na konferenciji su govorile Iva Ivšić (vijećnica, VGČ Trnje), Robert Faber (vijećnik, VGČ Donji grad), Hana Jušić (vijećnica, VGČ Črnomerec), Marija Brajdić Vuković (vijećnica, VGČ Podsused-Vrapče), Nikola Zdunić (vijećnik, MO Volovčica) te su se osvrnule su na svoje dvogodišnje iskustvo rada u vijećima. Problematizirale su nedostatak transparentnosti te prividnu demokratičnost i decentraliziranost mjesne samouprave u Zagrebu.
Kao što je poznato, mjesnu samoupravu u Gradu Zagrebu čini 17 gradskih četvrti i 218 mjesnih odbora čija je funkcija otvoriti prostor stanovnicima Zagreba da sudjeluju u odlučivanju o poslovima koji neposredno i svakodnevno utječu na njihov život i rad. Ovako je ujedno definirana uloga mjesne samouprave u Statutu grada Zagreba, a definicija implicira decentraliziran i demokratičan model upravljanja gradom i gradskim resursima.
Nažalost, iskustva naših vijećnika ukazuju na suprotno. Decentralizacija i demokratski mehanizmi upravljanja gradom kroz tijela mjesne samouprave kao „glasnika“ građana isključivo su deklarativni, a sustav mjesne samouprave služi kao paravan i poligon za održavanje postojećih i dugogodišnjih političkih elita na vlasti, na čelu s gradonačelnikom Milanom Bandićem.
„Gotovo desetina gradskog proračuna, odnosno blizu 800 milijuna kn za 2019. predviđeno je za gradske četvrti i mjesne odbore. Nažalost, iskustva naših vijećnika pokazuju da se trošenje tog nemalog financijskog kolača odvija potpuno netransparentno i bez gotovo ikakvog stvarnog utjecaja gradskih četvrti i mjesnih odbora, odnosno vijećnika i građana”, u uvodu je istaknula Iva Ivšić, vijećnica VGČ Trnje.
Vijećnici i vijećnice nadalje su iznijeli konkretne primjere:
Marija Brajdić Vuković, vijećnica Vijeća Gradske četvrti Podsused-Vrapče istaknula je kako gradske službe nameću financijske i komunalne planove, prenapuhane budžete i financijske konstrukcije. „Naši su vijećnici stalno u situaciji da glasaju za proračune u čijoj izradi zapravo ne mogu sudjelovati, dok stavke za koje glasaju nisu potpuno transparentne niti jasne.“
Brajdić Vuković se osvrnula i na ulogu mjesne samouprave u decentralizaciji koja je ustvari samo prividna: „Naše vijećnice i vijećnici stalno su u prilici donositi ‘odluke’ koje se tiču velikih infrastrukturnih projekata na području njihove gradske četvrti. Međutim, ti infrastrukturni projekti, iako jednoglasno usvojeni, u pravilu ne počinju s realizacijom čak niti kada uđu u plan projekata Grada Zagreba za tu proračunsku godinu. Najčešće bivaju prebačeni u sljedeću godinu, dok za to vrijeme gradonačelnik na području gradskih četvrti realizira posve druge projekte, o kojima se gradske četvrtima nije ni konzultiralo.”
Hana Jušić, vijećnica u Gradskoj četvrti Črnomerec osvrnula se na slabi protok informacija potrebnih vijećnicima da bi donosili informirane odluke. „Čak i kad su spremni osluhnuti potrebe i sugestije građana, vijećnici za svoje upite, baš poput građana, moraju slati dopise pojedinim gradskim uredima i službama. Na te dopise, koji se ponekad šalju i više puta, rijetko se dobije odgovor. Komunikacija s gradskim uredima i službama u pravilu se odvija preko službenika mjesne samouprave, te sam proces začuđujuće mnogo ovisi o osobnoj spremnosti službenika da izađu u susret vijećnicima. Prevelika kooperativnost s vijećnicima može se pokazati i kao rizik za službenike.” Istaknula je i kako se u četvrtima i mjesnim odborima često urgira poluprivatnim kanalima u kojima predsjednici VGČ i VMO-ova, pogotovo ako su članovi stranaka pozicije, stvari pokušavaju riješiti mimo protokola, a dio pozitivnih rješenja vijećničkih upita ostvaruje se ne zbog vijećničkog urgiranja, već zato što je konkretan potez dio neke šire gradske strategije ili plana odlučenog na višoj razini. Vijećnici se tad vesele nečemu što je zapravo sretna slučajnost.
Robert Faber, vijećnik Vijeća Gradske četvrti Donji grad govorio je stanju u Vijeću Gradske četvrti Donji grad koja je specifična po tome što, razliku od većeg broja vijeća gradskih četvrti, u njoj Bandićeva stranka s koalicijskim partnerom HDZ-om nema dovoljno ruku da tvori većinu. Kako navodi Faber, „takva situacija kvari brižno njegovanu fikciju da gradonačelnik i gradska uprava rade u interesu građana pa se s više razine gradske samouprave provodi opstrukcija rada Vijeća, u svrhu neometane provedbe samovolje gradonačelnika i njegovih ureda.“ Primjer toga je opstrukcija sazivanja Zbora građana koji predstavlja zakonski predviđen mehanizam uključivanja građana u proces donošenja odluka o kojima izravno ovisi kvaliteta njihovog života. “Opstrukcija ide do te razine da je desetak dana nakon pokretanja organizacije Zbora građana, pročelnica Gradskog ureda za mjesnu samoupravu Renata Šimon, bez konzultacija s Vijećem, usmeno obavještava voditeljicu područnog odsjeka da je nakon 34 godine rada na području Donjeg grada premještena u drugu gradsku četvrt. Takva situacija bitno je narušila efikasan rad Vijeća, a postupak prema voditeljici predstavlja neracionalno raspolaganja ljudskim resursima stručnih službi grada Zagreba.
Na akcije kojima su vijećnice i vijećnici iz platforme Zagreb je NAŠ! zajedno s koalicijskim partnerima uspjeli ugroziti samovoljno vladanje u kvartovima osvrnuo se Nikola Zdunić, vijećnik Mjesnog odbora Volovčica. Kao neke od važnijih borbi istaknuo je protivljenje devastaciji Trga žrtava fašizma te organizaciju sjednice Vijeća Gradske četvrti u Donji grad, na otvorenom s građanima. Po pitanju transparentnosti, Zdunić je istakao činjenicu da su se u Vijeću Gradske četvrti Gornji grad-Medveščak usprotivili pokušaju uvođenja za javnost zatvorenih sjednica i izborili pravo građana da aktivno sudjeluju na sjednicama. „Na našu inicijativu prokazali smo netransparentnost mjesne samouprave koja i dalje ne objavljuje zapisnike sjednica Vijeća”, naglasio je Zdunić.
Zbog te netransparentnosti, na društvenim mrežama otvorili okrenuli su se alternativnim komunikacijskim kanalim, prevensveno društvenim mrežama. „Dobar primjer toga je Facebook stranica Pešča je NAŠA! i Črnomerec je NAŠ! gdje vijećnici objavljuju svoje izvještaje i svakodnevno komuniciraju s građanima i kvartovskim ustanovama. Tako smo preko medija i društvenih mreža uspjeli prokazati i, po najnovijim informacijama, zaustaviti netransparentno trošenje preko 800 000 kuna na samostan i crkvu na Peščenici završenu tek prije 9 godina. Inače, ta sredstva su bila prvenstveno namijenjena za javne ustanove na kvartu kao što je stara škola i kulturni centar na Peščenici”, zaključno je rekao Zdunić.
Važno je napomenuti da sa sama konferencija za medije morala održati ispred Gradske skupštine, a ne u za to predviđenom prostoru unutar Skupštine. Zabranu održavanja predsjednika je Skupštine argumentirao time da gosti ne mogu govoriti u Gradskoj skupštini.