Za razliku od uobičajenih sjednica, ovaj puta (utorak 20. veljače 2018.) se sastanak Vijeća gradske četvrti održao u velikoj vjećnici Područnog ureda Gradske uprave Susedgrad, te je sjednici prisustvovala zainteresirana javnost, stanovnici gradske četvrti i neki od predstavnika medija. Razlog tome jest bila točka 2. dnevnog reda u kojoj su vijećnici gradskih četvrti raspravljali o Strateškoj studiji o utjecaju Plana gospodarenja otpadom Grada Zagreba na okoliš i Nacrt prijedloga gospodarenja otpadom Grada Zagreba – davanje mišljenja.
U dijelu Strateške studije o utjecaju Plana gospodarenja otpadom grada Zagreba na okoliš, na str. 11-12, spominje se plan izgradnje Reciklažnog dvorišta za odlaganje građevinskog otpada ‘Kostanjek’ što je na području bivše Cementare u Podsusedu. U pedesetak godina što je tamo Cementara radila, radi izvlačenja rude iz podsljemenske zone, od brda ili predjela Kostanjek napravljeno je ogromno vrlo opasno klizište što ugrožava kuće i stanovnike tog predjela. Rudarski institut već desetak godina prati to klizište i predlaže različita rješenja. Područje na kojem se nalazi tvornica je prilično veliko na zauzimaju ga uglavnom već postojeće industrijske zgrade. Nije poznato na kojim točno katastarskim česticama odnosno na kojem dijelu se planira graditi reciklažno dvorište. U razgovoru s ljudima iz grada zaduženim za ovu problematiku doznaje se da se planira graditi reciklažno dvorište isključivo s građevinskim neopasnim materijalom koji će se potom koristiti da se stabilizira klizište Kostanjek. Naime, geološka istraživanja upućuju na to da se klizište ne može riješiti pilotima prije nego li se pokrpaju bar ključne rupe u brdu Kostanjek.
Stanovnici žele da se riješi klizište, ali odbijaju bilo kakvo reciklažno dvorište. Povijest ovog dijela Zagreba je povijest ljudi koji su patili radi industrije, cementara je žestoko zagađivala preko pedeset godina ovaj kvart, izazivajući ne samo naslage cementa po dvorištima i krovovima već i opasne zdravstene probleme. Tražili su da se od područja na kojem je bila cementara napravi poslovno-zabavna zona ili neki drugi sadržaj koji bi povećao kvalitetu života u tom kvartu. Dobili su međutim prvo CIOS, koji je tamo djelovao dok se nije preselio u Jankomir, a sada im žele izgraditi reciklažno dvorište. Problem je što nitko nije reagirao kad se u tom dijelu mijenjao GUP 2016. godine i kada je prenamijenjen na način da je tamo moguće raditi reciklažno dvorište. Druga je pak stvar da je prema Pravilniku o Načinima i uvjetima odlaganja otpada, kategorijama i uvjetima rada odlagališta otpada, u dijelu PRILOG I.OPĆI UVJETI ZA SVE KATEGORIJE ODLAGALIŠTA OTPADA propisano: 1. Lokacija odlagališta, 1.1. Lokacija odlagališta otpada mora biti udaljena najmanje 500 m od naseljenog područja gdje stalno borave ljudi, osim lokacije centra za gospodarenje otpadom. To u slučaju Kostanjeka ne može biti ispunjeno te je izgradnja takvog dvorišta na tom mjestu očigledno protuzakonita.
Održane su dvije tribine, iznimno posjećene, lokalni stanovnici su iznimno angažirani.
Na samom vijeću svi vijećnici su se redom javljali za riječ i natjecali u tome tko će biti više protiv. Moj kratak govor odnosio se na pohvalu sugrađanima na akciji i na detaljnom informiranju i sagledavanju problema iz svih kutova, no više je bio poziv da se inače angažiramo svi skupa prije no što voda dođe do grla, kao sad. Iz redova vijećnika stigli su i pozivi na akciju u smjeru ponovne promjene GUP-a u tome dijelu te na pronalazak alternativne lokacije, možda čak na području Jankomira. Vijeće gradske četvrti Podsused – Vrapče donijelo je jednoglasno mišljenje da je protiv Strateške studije gospodarenja otpadom i Plana, u dijelu koji se odnosi na izgradnju reciklažnog dvorišta Kostanjek.
Od drugih više zanimljivih točaka izdvajam točku 4. Prijedlog zaključka na točke po čl. 86 Statuta grada Zagreba – davanje mišljenja. Situacija s ovim točkama je takva da nam na elektronsko glasanje predsjednik vijeća pošalje niz tih točaka nekoliko dana prije vijeća, dakle nema rasprave nego se samo očitujemo emailom, tek neke od točaka koje se njemu učine važnije završe na vijeću. U ovom dijelu ja sam pitala po kojem kriteriju neke točke završe na vijeću, a neke ne, što ako ja želim da o nekim točkama raspravljamo jer mi se čine važnima i imam nešto što želim podijeliti s kolegama vijećnicima. Na to je dogovoreno je da prije sjednice VGČ svatko od nas pogleda dnevni red gradske skupštine i javi predsjedniku vijeća gradske četvrti koje bi točke htio da se rasprave na vijeću gradske četvrti. Nadam se da će tako ubuduće i biti.
U točki 6. prijedlozi zaključaka vijeća na temelju zahtjeva građana, udruga i ustanova dosta je bilo rasprave oko našeg traženja da Zagrebački Holding, podružnica Čistoća redovito prazni koševe za smeće na autobusnim stanicama i redovito prazni i odvozi smeće iz kontejnera na zelenim otocima u području naše gradske četvrti. Nije nam naime bio prezentan sadržaj riječi ‘redovito’. Na koncu smo se dogovorili da preformuliramo u ‘redovito, najmanje jednom tjedno’. Pitanje je međutim kako će se u praksi ovo ostvarivati.
Pod Pitanja i prijedlozi, ja sam iznijela dvije teme.
Jedna je povezana s Ostalim nespomenutim rashodima i dopisom koji je stigao iz grada, a koji je povezan s time da udruge ne mogu biti financirane (više) iz ovih sredstava. Zamolila sam grupu vijećnika koja se bavi Ostalim nespomenutim rashodima da požuri s donošenjem kriterija za dodjeljivanje ostalih nespomenutih rashoda, jer iako udruge više ne mogu dobivati ta sredstva dobro bi bilo da se držimo zajedničkog zaključka da imamo neke kriterije kako bismo novac mogli dodijeliti što transparentnije. Ostali vijećnici su se složili s ovime.
Druga tema je povezana sa zamolbom građana koja je pristigla meni osobno. Radi se o problematičnoj pješačkoj zebri kod pekarne Perjavica, koja se nalazi u neposrednoj blizini škole Dragutina Tadijanovića, gdje vlasnik pekare stalno vadi stupiće na nogostupu budući da mu smetaju u dovozu robe. Stanje tamo ujutro i popodneje takvo da se auti parkiraju pred sam ulaz u pekaru i onda izlaze unatrag, pa nailaze autobusi i auti iz tri različita smjera, pa pješaci itd. Roditelji procjenjuju da je ova situacija jako opasna za djecu koja idu onuda svaki dan u školu. Ideja građana odnosi se na na volonterski angažman umirovljenika ujutro na zebrama oko svih škola u našoj četvrti, moglo bi se početi samo sa jednom školom. Umirovljenici bi radili od 7 i 15 do 8. Imali bi reflektirajuće prsluke i znak stop. O tome se razgovaralo na roditeljskim sastancima u školama, navodno, i roditelji su bili oduševljeni. Umirovljenici koji bi radili taj posao već su se sami javili. Kako građani vide, korist od ovoga bi imala naravno školska dijeca, ali i umirovljenici koji bi se organizirali, imali sastanke, radili rasporede, povezali s djecom i roditeljima.
U razmatranju problema s vijećnicima zaključili smo da ovo prvo treba vidjeti s prometnom policijom je li uopće moguće po zakonu tako organizirati čuvanje djece u prelasku preko ulice. Drugo, također da se grupa vijećnika koja se bavi prometom i prometnom infrastrukuturom sastane i izađe na teren te donese neki zaključak o tome što bismo mi kao vijeće gradske četvrti predložili gradskom uredu kao rješenje tog, očigledno za građane velikog, problema. Popratit ću što se s ovim bude događalo u budućnosti.