U četvrtak, 8. veljače održana je izvanredna sjednica Vijeća četvrti Trnje s jednom točkom dnevnog reda vezanom za vraćanje dijela prostora mjesnog odbora Vrbik koji je protuzakonito okupiran zadnjih 7 godina od strane nekoliko privatnih poduzeća. Sudskom presudom u sporu s gradom Zagrebu te su firme izgubile prostor i do 24.1. ove godine su iz njega trebale izaći. Međutim, u međuvremenu je Grad raspisao natječaj za zakup prostora, jer je u nekom trenutku (ne zna se točno kad) prostor izdvojen iz mjesnog odbora Vrbik i proglašen sportskom građevinom za koju je sad i raspisan natječaj. Nakon što je otvoren natječaj, predsjedniku Vijeća pristupio je jedan poduzetnik (vjerojatno jedan od onih koji su nezakonito uzurpirali prostor) i tražio je da Vijeće da preporuku boksačkom klubu Trnje koji se javio na natječaj, ali koji je navodno već ušao u prostor. Pitanje je otvoreno na odboru za sport kojeg sam članica na kojem sam predložila da se boksačkom klubu ne daje preporuka jer su nezakonito ušli u prostor, ali i zato što je to bio prostor Mjesne samouprave i njemu treba biti i vraćen kako bi ga ravnomjerno mogle koristiti različite sportske, kulturne, obrazovne i druge udruge s područja Trnja, odnosno iz obližnjih mjesnih odbora.
U međuvremenu je Pero Kovačević, nezavisni zastupnik u Vijeću tražio izvanrednu sjednicu te je predložio da tražimo da se natječaj Grada poništi i da se Mjesnoj samoupravi vrati prostor.
Odmah na početku sjednice bilo je jasno da su svi prisutni suglasni s predloženim odlukama s obzirom na to da se radi o očitom pogodovanju Grada privatnom interesu, ali s obzirom na to da je Kovačević zvao medije, svi su morali odigrati neku svoju političku ulogu ili naprosto, kao što je slučaj kod pojedinih vijećnika stranke BM365, pokazati svojoj centrali da su se ipak malo borili protiv odluke koja se suprotstavlja direktno gradonačelniku. Tako su na početku pokušali spriječiti da Vijeće donose odluku, a kao argument su naveli proceduralne razloge. Naime sjednice Vijeća se prema Poslovniku moraju sazvati minimalno tjedan dana ranije, a s obzirom na to da je ova sazvana tek dan ranije, kršimo poslovnik. S obzirom na to, smatrali su da odluka neće imati jednaku snagu kao što bi imala da smo poštovali Poslovnik i sjednicu održali sljedeći tjedan. Međutim sljedeći tjedan će natječaj već biti zatvoren pa pretpostavljamo da bi i naš zahtjev bio protumačen kao kasno stižući. Osim toga, na kršenje poslovnika mogu se pozvati vijećnici i time osporiti odluku, međutim ako se svi vijećnici slažu da je zbog hitnosti odluke bitno održati sjednicu ranije, nema razloga zašto bi to netko izvana osporavao. S obzirom na prisutnost medija i vrlo delikatnu problematiku, nitko u Vijeću si nije mogao dopustiti osporavanje donošenja odluke po hitnom postupku. S obzirom na to, izglasali smo dnevni red te je uslijedila više manje nepotrebna rasprava u kojoj je većina vijećnika javnosti htjela pokazati kako su veliki borci za javni interes. Mediji na sjednicama Vijeća služe kao dobra poluga za izvršavanje pritiska, ali isto tako znaju biti kontraproduktivni jer ih vijećnici iskorištavaju za vlastitu političku prezentaciju što raspravu sveobuhvatno izobliči. Najsvjetlija točka u raspravi bio je Vladimir Dimić, član Nove ljevice koji je mladom HDZ-ovcu koji se čudom čudio zašto se dom prije zvao Sutjeska, održao lekciju iz partizanske povijesti.
Vijeće je na kraju s 11 glasova za i 2 suzdržana izglasalo obje odluke – tražili smo poništenje natječaja i vraćanje prostora Mjesnoj samoupravi.