Shvatili smo da se radom u vijeću mjesnog odbora, zbog manjka nadležnosti, ostvaruju tek minimalni pomaci, pa smo, ne odustajući od borbe, odlučili kombinirati različite taktike.
objavljeno: 06. 03. 2019.
Na početku mandata vijećnici su uočili da mnogi sugrađani niti ne znaju gdje se nalazi sjedište našega vijeća. Dogovorili smo se da, koristeći društvene mreže, informiramo susjedstvo o tome tko smo, što radimo, koje su nam nadležnosti i u kojim aktivnostima sudjelujemo. Tražili smo i povratnu informaciju o tome koje su potrebe naših sugrađana, te s kojim se problemima svakodnevno susreću.
Vrlo brzo smo se suočili i s najvažnijim problemom, vezanim uz financiranje aktivnosti koje predlažu vijeća mjesnih odbora. Na početku mandata nitko nije objasnio vijećnicima što su to tzv. male komunalne akcije (MKA) koje mgu predložiti vijeća, pa smo s vremenom shvatili da se radi o vrlo bazičnim zahvatima na prostoru mjesnog odbora poput uređenja nogostupa, postavljanja klupe ili koša za smeće, održavanja hortikulture, opremanja dječjih igrališta i sl.
Problemi s transparentnošću
Iz navedenog bi se moglo zaključiti da vijeće mjesnog odbora (VMO) ne može predložiti neke veće zahvate na svojem području; ipak, u razgovoru sa zaposlenicima područnog ureda saznao sam da mi, vijećnici, trebamo osmisliti neki veći projekt za koji ćemo se zalagati u našem četverogodišnjem mandatu, a hoćemo li u tome uspjeti, to opet ovisi o volji Vijeća gradske četvrti.
Postoji problem i s transparentnošću radova izvedenih na području mjesnog odbora. Njegovo vijeće ne može odrediti ni izvođača, niti koji će se materijal ili oprema (ako se radi o opremanju dječjih igrališta i sl.) koristiti prilikom izvođenja radova iz programa MKA ali ne može dobiti niti kompletan troškovnik izvedenih radova, iako je upravo vijeće bilo to koje je prethodno izglasalo plan MKA.
U našem VMO-u postoje određeni problemi vezano uz različito poimanje vijećnika o njihovoj ulozi. Naime, neki kolege smatraju da mi, kao izabrani vijećnici, niti ne trebamo ništa pitati sugrađane u naselju, jer eto, oni su nas odabrali da odlučujemo u njihovo ime. S time se ni kolegica iz Nove ljevice, naša koalicijska partnerica, niti ja nismo složili.
Slučaj 1: Peticija protiv gradnje
Zbog problema s pokušajem izgradnje stambeno-poslovnog objekta na prostoru našega MO-a (na križanju ulica Siget i Froudeova) proveli smo peticiju, a nakon nje pokrenuli smo i proces sazivanja zbora građana. Peticija je provođena na lokacijama unutar naselja, tokom dva tjedna. Na Facebook stranici naselja obavještavali smo susjede gdje se i u koje vrijeme nalazi štand na koji mogu doći potpisati. Kada smo proveli peticiju, istu smo urudžbirali Vijeću gradske četvrti. Ostali vijećnici su podržali peticiju, iako smo mi, s još par volontera većinu vremena proveli skupljajući potpise. Također smo inicirali skupljanje potpisa protiv izgradnje ceste na zelenom pojasu između Parka Mladenaca i naselja Trnsko. Kod organiziranja zbora građana suočili smo se s brojnim poteškoćama, jer smo isprva prepustili predsjedniku mjesnog odbora da odradi administrativni dio.
Slučaj 2: Zbor građana
Nažalost njemu to nikako nije polazilo za rukom, pa smo organizaciju preuzeli kolegica Gordana Pasanec iz Nove ljevice i ja – od predavanja zahtjeva, dogovaranja s voditeljicom područnog ureda, do lijepljenja poziva. Dobili smo pozitivan odgovor i pohvale od sugrađana, a mnogi su nam rekli da se ovako nešto u našem naselju nije dogodilo više od trideset godina. Na zboru građana odlučivali smo o dvije stvari – izgradnji stambeno – poslovnog kompleksa i o izgradnji ceste između Parka Mladenaca i naselja Trnsko. Većinom glasova prisutnih građana izglasali smo neslaganje i s izgradnjom stambeno-poslovnog kompleksa i s izgradnjom ceste. Trenutno je staus quo situacija po pitanju oba problema. Za sad se nije počelo s izgradnjom, međutim nismo niti dobili informaciju ili odluku da se s gradnjom neće započeti u budućnosti.
Slučaj 3: Brzi i žestoki
Osim toga, proveli smo i peticiju za izmještanje utrke „Brzi i žestoki“, održane u dva navrata na Aveniji Dubrovnik, koja je uznemiravala cijelo naselje. (Osim što se na cijeli vikend zatvori prometna avenija koja je glavni pravac za ulazak i izlazak iz naselja, tokom cijelog dana buka motora uznemirava građane. Subotom ujutro, primjerice, imaju tonske probe u 6 ujutro). Utrka nije održana ove godine, no pitanje je što će biti sljedeće.
Bili smo i protiv odluke Vijeća gradske četvrti Novi Zagreb Zapad da se u jednom od dva vrtića u naselju sagradi takozvani „aqua park“, jer smo smatrali da je bolje za ta sredstva urediti igralište u samom vrtiću i ogradu oko vrtića koji su bili potencijalna opasnost za djecu koja ga pohađaju.
Slučaj 4: Aqua park
Bili smo protiv vodenog parka zbog toga što smo smatrali da će se on koristiti eventualno tri mjeseca u godini, a kroz razgovor s odgajateljicama u vrtiću saznali smo i da će dodatno otežati rad odgajateljicama koje su i sada već preopterećene. No, nismo uspjeli saznati ni kako će se taj vodeni park održavati, postoji li opasnost od potencijalne zaraze djece i slično. Nažalost, u vijeću gradske četvrti i mjesnom odboru nismo naišli na razumijevanje po ovom pitanju te je većinom glasova prihvaćen je zaključak o izgradnji parka. Ipak, po našem upozoravanju na stanje parka u vrtiću kompletno igralište je obnovljeno.
Nakon izvjesnog vremena kolegica Pasanec i ja shvatili smo da se radom u vijeću mjesnog odbora, zbog manjka nadležnosti, ostvaruju tek minimalni pomaci, pa smo, ne odustajući od borbe za našu lokalnu sredinu, odlučili kombinirati različite taktike. Osnovali smo udrugu građana kako bismo i tim putem vršili pritisak prema željenim promjenama. Susjedima koji nam se obrate pomažemo da lakše komuniciraju s vijećem gradske četvrti, usmjeravamo ih na gradske službe koje trebaju riješiti određeni problem, a ponekad to rješavamo i umjesto njih. Potičemo ih da nam se pridruže u borbi za ljepši i bolji kvart, prilagođen potrebama i željama njegovih stanovnika.