Umjesto prodaje najvrijednijih zemljišta u centru Zagreba u bescjenje, uz golemi gubitak za Zagrepčane, Zagreb je NAŠ! i Možemo! planiraju revitalizaciju Paromlina i Gredelja i njihovo pretvaranje u novi centar grada.

“Paromlin u Trnju je paradigmatski primjer rasprodaje gradskog srebra i neplanskog trošenja novca Zagrepčana. Od otkupa 2005. godine pušten je da propada, da bi 2018. godine bio raspisan natječaj za idejno rješenje nove gradske knjižnice, no cijeli je prostor Paromlina zatim predviđen za prodaju privatnom investitoru, bez obveze izgradnje sadržaja javnog interesa. 

Samo je dokumentacija za knjižnicu koštala 17,4 milijuna kuna, a od prodaje cijelog zemljišta grad je planirao uprihoditi gotovo isti iznos za koji je kupljen, 75 milijuna kuna. Da je na Skupštini prošao prijedlog prodaje, Grad bi samo na Paromlinu izgubio minimalno 17,5 milijuna kuna, plus milijunsku razliku nastalu kroz 15 godina deprecijacije kune. 

No, to je tek manji dio gubitka koji bi za građane Zagreba nastao prodajom Gredelja kako ju je zamislila koalicija BM365-HDZ: po cijeni od 618,5 milijuna kuna. Kad je 2006. godine Gredelj kupljen, plaćen je 640 milijuna kuna, pa ga je otkupio Holding što je cijenu s kamatama i porezom na promet nekretninama podiglo na 930 milijuna kuna, da bi nakon ponovne prodaje Gradu trošak mogao doseći i 1,3 milijardi kuna.

Možemo! i Zagreb je naš! će takav način raskućivanja imovine građana promijeniti jednom zauvijek. Zajedno s Gredeljem, Paromlin ćemo pretvoriti u novi centar kroz postepenu revitalizaciju i razvoj prostora u dijalogu sa stanovnicima četvrti”, izjavio je Tomislav Tomašević na konferenciji za novinare organiziranoj u zagrebačkom Trnju.

S kolegicama i kolegama iz Možemo! i Zagreb je naš!, gradonačelnički kandidat Tomašević je obišao zapadni dio Trnja, Martinovku, Vrbik, Cvjetnicu i Cvjetno naselje, a obilazak su završili na Savskom nasipu. 

Govoreći o postavkama budućeg razvoja, Tomašević je podsjetio kako je za kvalitetan i zdrav život građana u svim četvrtima nužno osigurati jednostavnu dostupnost svih komunalnih usluga, školstva i zdravstvene zaštite. To je pak moguće postići isključivo planskom i optimalnom kombinacijom nužnih javnih, društvenih, kulturnih, komercijalnih i rekreacijskih sadržaja, umjesto nereda u prostornom planiranju i pogodovanja investitorima zbog kojih se ne poštuju ni osnovna načela urbanizma, naglasio je. 

Osvrnuo se i na potpuni izostanak ulaganja u Savski nasip, koji umjesto da doista postane prvorazredni rekreativni i magistralni biciklistički koridor koji spaja istok i zapad sjeverne obale Save, nema ni osnovnu komunalnu infrastrukturu, a uvečer postaje opasan za prolaznike. 

“Čak dvanaest milijuna kuna je HDZ-BM365 garnitura potrošila na Ljeto na Savi na kojem gotovo nije bilo žive duše, već ispada da smo Ljeto na Savi platili otprilike milijun kuna po posjetitelju”, podsjetio je Tomašević. 

Umjesto takvog rasipanja novca, najavio je izgradnju infrastrukture koja će građanima omogućiti kvalitetno korištenje nasipa i siguran boravak u prirodi, na Savi koju su Zagrepčani koristili desetljećima prije nego je nebrigom zapuštena.

Sanja Bosnar, koordinatorica za Cvjetno naselje, najavila je razrješenje urbanističkog nereda u planovima uređenja Martinovke i Cvjetnog naselja, te je opisala planove izgradnje i uređenja biciklističkog koridora koji bi spajao zapada i istoka grada, te centra i juga, upravo kroz Trnje.

“Martinovka je arhitektonski iznimno neujednačena jer su uz stare obiteljske kuće ‘točkasto’ građene velike višestambene zgrade, na lokacijama koje su bile zanimljive investitorima, uz mrvljenje parcela i izdvajanje iz organskih cjelina. Sada uz to imamo situaciju da je novi urbanistički plan uređenja Martinovke u zoni istok predvidio gradnju isključivo većih stambenih zgrada i nebodera, zbog kojeg je već provedena reparcelizacija. U isto vrijeme, vlasnicima kuća nije omogućeno raspolaganje vlasništva, ne smiju rušiti niti ponovno graditi na svojim parcelama. Ali, kad investitori bliski sadašnjoj gradskoj upravi pokažu interes za lokacije, sve je moguće. Umjesto toga, moramo se vratiti odgovornom i transparentnom upravljanju urbanizmom, što znači dokidanje prakse uništavanja naših četvrti i smanjivanja kvalitete života u njima”, rekla je.

Slična je situacija i s urbanističkim planom uređenja Savska-Prisavlje u Cvjetnom naselju, koji je ove godine HDZ-BM365 većina usvojila na gradskoj skupštini, upozorila je Bosnar: “Naizgled u skladu s urbanističkim načelima i postojećom vizurom Savske, ovim programom predviđa se mogućnost uklanjanja objekata koji se ne uklapaju u vizuru grada, poput trošnih kuća na Prisavlju i dvorane Jehovinih svjedoka. No istovremeno se predviđa povećanje izgrađenosti nadzemnog dijela građevne čestice na čak 60 posto. Uz to, program ne definira broj osoba koje će u novom objektu djelovati i živjeti, što je važno radi procjene udara na infrastrukturu, prije svega prometnu, ali i javnu infrastrukturu poput vrtića i škola s obzirom da se izgradnjom očekuje i značajan porast broja stanovnika na tom području. 

Naravno, to je odmah i okolišni problem, jer objekti na ovoj čestici nadzemne izgrađenosti od 60 posto predstavljaju novi “toplinski otok” zbog nedostatka zelene površine. Stoga, moramo ići u izmjene Programa, kojim bismo propisali da preostala površina treba biti prekrivena zelenilom i drvećem, uz produženje postojećeg drvoreda na Savskoj do Prisavlja”.  

Kako Trnje svojim glavnim prometnicama povezuje zapad grada s istokom i centar s jugom, i taj bi promet trebala pratiti i biciklistička infrastruktura, odnosno mreža glavnih biciklističkih pravaca sa stazama, trakama i  mješovitim prometom na ulicama smirenog prometa, poručili su Tomašević i Bosnar.