Naš mjesni odbor je požurio s održavanjem 2. sjednice vijeća mjesnog odbora te smo je održali već prvi dan srpnja u punom sastavu. Željni razgovora o promjenama nadobudno smo se uputili u naš novi radni dom i odmah doživjeli hladan tuš. Naime, prostor je u to vrijeme bio zauzet, u njemu je sastanak imala udruga koja je uredno zapisana u rasporedu korištenja prostorija. To ne bi bilo ništa čudno da nisam lijepo pitala na konstituirajućoj sjednici koristi li itko trenutno prostor i odmah dobila odgovor da nitko ne koristi. Morali smo zamoliti članove udruge da nastave sastanak drugom prilikom, a ja se sada pitam kada ćemo mi uopće moći održavati sjednice vijeća mjesnog odbora kada je naš prostor iznajmljen svako popodne najranije do 19h, a ponekad i do 21h!? Zaključili smo da bismo za početak svakako voljeli vidjeti sva rješenja izdana za ovu godinu, na što mi je gospođa u područnom uredu uzdahnula „tog ima toliko puno!“ i da je raspored takav i ništa ne može mijenjati.
Iako još ne znamo status aktivnosti na području našeg mjesnog odbora za ovu godinu, provjerili smo popis aktivnosti na web stranici grada i krenuli s provjerom barem jedne aktivnosti koju je lako provjeriti: Nabava i ugradnja bojlera i klima uređaja u objekt Mjesnog odbora Mimara“ (status: provedeno) za što je utrošeno čak 32.966,00 kuna. Očekujući neki svemirski bojler, u WC-u smo pronašli manji bojler koji je doduše nov, no klima uređajima (pretpostavljam da bi ih trebalo biti više za tu cijenu) nema ni traga. Ironično smo komentirali da se vjerojatno sve nalaze u onoj zaključanoj prostoriji kojoj nismo mogli pristupiti. Međutim, ni na vanjskom zidu naše dvorišne prostorije nismo pronašli niti jednu vanjsku klima jedinicu.
Isto tako smo uočili nekoliko nelogičnosti, kao na primjer postavljanje ploče s nazivom mjesnog odbora na ulici na visini od preko 2 metra, tako da nitko od prolaznika ne može uočiti. Tu je i nepostojanje poštanskog kaslića za moguću poštu, na što mi je već spomenuta gospođa u područnom uredu veselo istaknula da „danas sve ide mailom“. Pitam se zašto bi to moralo biti tako kad nam je većina stanovništva starije životne dobi i sigurno ne šalju mailove na dnevnoj osnovi. Nismo uspjeli otključati jednu prostoriju kao ni 2 uredska ormara iako smo dobili čak četiri različita ključa. Također je zanimljivo da se na vratima prostora nalazi previše informacija, pa je sve dosta nepregledno, a za kontakt se građane upućuje na mail Gradske četvrti, a ne na mail našeg mjesnog odbora.
I tako dok svi mi novopečeni vijećnici razmišljamo o mogućem rebalansu i aktivnostima koje su pred nama, trebamo biti svjesni naizgled beznačajnih prepreka s kojima ćemo se izgleda svakodnevno suočavati. No, ne treba gubiti nadu, trebamo pronaći načine kako sve to poboljšati i zajedničkim snagama krenuti u nove radne pobjede 😊
Iva Špoljar Šarić,
Predsjednica MO Mimara