Održivi razvoj, održivi gradovi, održivi turizam, održiva poljoprivreda, održiva gradnja, održiva moda… Riječ „održivost“ postala je krilatica 21. stoljeća. Zašto se o tome toliko govori?
Ako je nešto neodrživo, onda je to sadašnji način života na Zemlji. Procjenjuje se da na globalnoj razini 20% najbogatijih koristi 85% resursa te proizvodi 90% otpada. Potrebno je postići ravnotežu između gospodarskih, socijalnih i okolišnih zahtjeva, kako bi se osiguralo “zadovoljavanje potreba sadašnje generacije, bez ugrožavanja mogućnosti budućih generacija da zadovolje svoje potrebe”.
Upravo tako je prije 35 godina definiran koncept održivog razvoja u Izvještaju Svjetske komisije za okoliš i razvoj. Kako se malo toga promijenilo, države članice Ujedinjenih naroda 2015. usvojile program Promijeniti svijet: program održivog razvoja do 2030. (Agenda 2030). Obavezale su se na postizanje 17 ciljeva do 2030.
Jedan od ciljeva je razvoj održivih gradova i zajednica. U održivom gradu stanovnici žive u adekvatnim uvjetima te im je omogućen pristup svim ustanovama i uslugama. Javne zelene površine su ravnomjerno raspoređene i lako dostupne, a javni prijevoz siguran, pristupačan i učinkovit. Održivi grad smanjuje siromaštvo i potiče lokalnu proizvodnju. U upravljanju naseljima sudjeluju građani i stručnjaci, a u donošenju odluka posebno se vodi računa o potrebama ranjivih skupina.
U održivim gradovima ulažu se sredstva u smanjenje učinaka klimatskih promjena, odnosno vremenskih nepogoda i katastrofa. Razvija se sustav gospodarenja otpadom kako bi bio što učinkovitiji i isplativiji. U sklopu regionalnog razvoja gradovi razvijaju dobre gospodarske i prometne veze sa svojim prigradskim naseljima i ruralnom okolinom. Radi se na očuvanju kulturnih i prirodnih znamenitosti.
Grad koji je postigao najvišu razinu održivog razvoja je Kopenhagen. Do 2025. danska prijestolnica planira postati prvi ugljično neutralan grad na svijetu.