Za nekoliko godina u Europskoj uniji počinje obvezno odvajanje tekstilnog otpada kako bi se povećala količina recikliranog tekstila. Tekstilni otpad nastaje kao nusproizvod tijekom proizvodnje materijala, ali sve veći problem predstavlja tzv. postpotrošački tekstilni otpad.
Ogromne količine otpada nastaju nakon korištenja u domaćinstvu, hotelima i bolnicama te uključuju odjeću, materijale iz kućanstva, plahte i ručnike, presvlake automobila itd. Tako na odlagalištima diljem Europe svake godine završi oko 5 milijuna tona starog tekstila. Iako je najmanje 50 % bačenog tekstila pogodno za recikliranje, statistika recikliranog tekstila nije zadovoljavajuća. U Hrvatskoj se reciklira manje od 10% tekstilnog otpada, a brojke u ostatku Europe nisu puno bolje.
Prirodna vlakna trebaju za razgradnju od nekoliko tjedana do nekoliko godina te mogu ispuštati metan i CO2. Sintetika se ne raspada, ali može otpuštati otrovne tvari. Recikliranje tekstila smanjit će proizvodnju novog tekstila, što će smanjiti emisiju ugljikovog dioksida. Također će se smanjiti količina potrošene vode i energije u industriji, ali i uporaba boja štetnih za okoliš. S druge strane, otvaranjem poduzeća koja od otpadnog tekstila proizvode nove materijale ili predmete stvaraju se nova, zelena radna mjesta.