Izvještaj koji sam planirala napisati nakon razgovora s kolegom, na dan završetka kampanje, koji je izrazio oduševljenje čitanjem izvještaja koje pišu naši vijećnici, trebao je zaokružiti godinu dana mojeg iskustva kao vijećnice u Vijeću gradske četvrti Trešnjevka sjever. Htjela sam istaknuti najbolje momente u kojima smo složno, većinom glasova, odlučili da ne prihvaćamo način donošenja i sadržaj predloženog GUP-a. Ili one teške momente u kojima dvojite treba li izglasati Plan komunalnih aktivnosti s nizom dobrih prijedloga, čija realizacija uključuje netransparentno i preplaćeno trošenjima sredstava prikupljenih upravo davanjima tih istih građana.
Na žalost, pisanje takvog izvještaja prekinula je još jedna u nizu izvanrednih situacija koja je u posljednjih pola godine zadesila Zagreb te ću se u izvještaju zadržati na vrlo konkretnim brojkama jednog od niza nedovoljno konkretnih dokumenata koje kao Vijećnici dobivamo na glasanje. Radi se o Izvješću o izvršenju programa i planova održavanja komunalne infrastrukture u gradskim četvrtima i mjesnim odborima Grada Zagreba u 2019. godini. Dokument kroz pojednostavljene tablice „izvještava“ koliko je milijuna gradskih sredstava utrošeno za pojedinu komunalnu djelatnost, prvo na razini čitavog grada, a potom donosi i „razradu“ kroz pojedina Vijeća gradskih četvrti. Nakon nevremena koje je ukazalo na potpunu nepripremljenost sustava, izdvajam rečenicu koja opisuje na što je Vodoopskrba i odvodnja u 2019. utrošila 17.001.342,35 kuna, odnosno 101,01% ugovorenog iznosa: „u okviru realizacije navedenog ugovora, među ostalim očistila 46.260 (od ukupno 55.000) slivnika na području Grada te na 46.260 slivnika kontrolirala njihovu propusnost, rekonstruirala pet slivnika, očistila 6.700 metara sabirnih horizontalnih kanala, izvršila posipanje 108.056 m² površina u sklopu zimske službe te utrošila 2.473 sata rada na održavanju odvodnje u pothodnicima i 997 sata na podvožnjacima.“ Jedna zanimljiva i naizgled banalna činjenica odnosi se na broj spremnika za koje se u navedenom dokumentu navodi ukupni broj od 55.000. No, u emisiji Otvoreno od 27. 7. o. g. direktor Vodoopskrbe i odvodnje Marin Galijot govori o više od 56.000 slivnika na području Zagreb. Postavlja se pitanje radi li se o propustu u izvještaju u kojem nedostaje više od 1000 slivnika, što govori o netočnosti izvještaja i nemaru onih koji ih pripremaju ili se pak radi o neupućenosti čelnih ljudi?
Nelogičnosti u broju slivnika nastavljaju se i u detaljnoj razradi po vijećima. Za izvršenje poslova na području Vijeća gradske četvrti Trešnjevka sjever utrošeno je 986.381,14, razrada poslova održavanja objekata i uređaja za odvodnju atmosferskih voda izgleda ovako:
Vrsta radova | Količina radova |
Čišćenje slivnika | 4.318 komad (od ukupno 3.845) |
Izvanredno čišćenje pripadajuće mreže | 1.210 metara |
U kontekstu točnosti podataka ova izuzetno štura tablica razrade obavljenih radova u vrijednosti od gotovo milijun kuna nosi vrlo apsurdnu grešku u kojoj je broj očišćenih slivnika veći od ukupnog broja slivnika. Iz ovih pogrešaka u kojima se, već na razini razilaženje oko brojki osnovnih jedinica ovih izvještaja (u ovom slučaju slivnika), jasno vidi kako se podacima nabacuje proizvoljno, zatrpavajući izvještaje brojevima koje je nemoguće provjeriti te je od svega lako odustati. Jednoj stanovnici Trešnjevke nemoguće je pobrojati broj slivnika na području VGČ, a kamoli provjeriti koliko njih je zapravo i očišćeno, a samim time je nemoguće provjeriti i vrijednost izvršenih radova. Slična situacija u proračunu odlazi na brojne primjere, od održavanja fontana do javne rasvjete. Osnovno i za život grada nužno komunalno održavanje, na razini transparentnosti, izjednačeno je tako sa suludim prioritetima izgradnje fontana, beskrajnih zastavica po stupovima , predimenzionirane i preplaćene žičare ili inzistiranjem na izgradnji spomenika u jeku najvećih kriza. Takve stavke idealne su upravo za netransparentno trošenje javnog novca te otvaraju sumnju građana u podređivanje javnog interes privatnom, na svim razinama realizacije kako spomenutih projekata tako i komunalnog održavanja. Ovakvi izvještaji neprovjerljivih brojki za cilj imaju upravo legitimaciju spomenutih nelegalnih i netransparentnih procesa, sve dok prirodna nepogoda ne ogoli sustav i, preko poplavljenih kuća građana, ukaže kako ovi izvještaji nemaju veze s realnošću. Na to Grad i „gradske“ firme koje bi trebale održavati osnovnu komunalnu infrastrukturu i računaju, a kako to izgleda za ostale komunalne djelatnosti Trešnjevke sjever u 2019. godini vidi se u tablici:
Vrsta komunalne djelatnosti | Sredstva u Programu GČ | Sredstva uplanovima MKA MO | Ukupnaplaniranasredstva | Ukupno izvršeno(u kunama) | Izvršeno(u %) |
održavanje građevina javne odvodnje oborinskih voda | 1.138.000,00 | 0,00 | 1.138.000,00 | 986.381,14 | 86,68 |
održavanje čistoće javnih površina | 5.193.000,00 | 0,00 | 5.193.000,00 | 3.597.998,89 | 69,29 |
održavanje javnih zelenih površina | 2.194.800,00 | 3.426.885,00 | 5.621.685,00 | 5.621.685,00 | 100,00 |
redovito održavanje nerazvrstanih cesta | 1.802.000,00 | 6.957.615,00 | 8.759.615,00 | 8.222.380,70 | 93,86 |
Ukupno | 10.327.800,00 | 10.384.500,00 | 20.712.300,00 | 18.428.445,73 | 88,97 |
Zbog šturosti podataka u izvještajima članovi Skupštine kao ni vijećnici VGČ-ova i VMO-ova nemaju uvid u realnu cijenu komunalnih djelatnosti kao ni u to što je zaista učinjeno, pa se postavlja pitanje kako bi taj uvid tek mogli steći građanke i građani kojima niti nije zadaća da se time bave. Kao što smo vidjeli na primjeru slivnika, nije moguće steći uvid niti u konkretan broj jedinica koje se održavaju, a ako netko ipak poželi svoje znanje upotpuniti i usporediti s brojkama čitavog grada, cjeloviti dokument nalazi se ovdje.