Iza Maksimira nastat će najljepša četvrt Zagreba! (naslov teksta u listu Večer, 1935.)
Iako je područje Dubrave danas okarakterizirano uglavnom kao područje ilegalne izgradnje, dijelovi Dubrave (naročito Gornje Dubrave) predstavljaju pozitivne primjere planske gradnje.
Proces ubrzane industrijalizacije nakon Drugog svjetskog rata potaknuo je velike migracije u gradove, a naročito u Zagreb. Upravo je tada zbog jeftinog velikog neizgrađenog prostora na rubu Zagreba i povoljne cijene u novim stambenim naseljima područje Dubrave postalo privlačno za mnogobrojne doseljenike
Ljubljanski industrijalac Rado Hribar je na području Gornje Dubrave uočio potencijal istočne zagrebačke periferije te odlučio kupiti veliki prostor od Kaptola kako bi proveo parceliranje i prodaju zemljišta za izgradnju stambenog naselja. Posao parcelacije povjerio je Antunu Janekoviću po kojemu je ovo područje poznato kao Janekovićeva parcelacija.
Prostor parcelacije nalazi se između današnje Avenije Gojka Šuška, Ulice Dubrava, Oporovečke i Grižanske ulice. To je urbanistički uređen prostor pravilnih uzdužnih i poprečnih ulica s uglavnom ujednačenom arhitekturom obiteljskih kuća. Novo naselje koje se naziva Dubrovnik kraj Zagreba promovirano je u dnevnom tisku kao naselje s divnim čistim zrakom i izvornom pitkom vodom uz poprilično povoljne cijene samih parcela. Izgradnja na području parcelacije započinje 1937. kada se podižu prve kuće, a do značajnijeg doseljavanja i izgradnje dolazi tijekom 1950-ih.
(Izvor: Strukić, K., Zagrebačka Dubrava – Od predgrađa do grada, 2012, Muzej grada Zagreba)