Već trideset godina Hrvatska nema razvojnu politiku.
Političke elite koje su do sada vodile ovu zemlju pokazale su drsku kombinaciju nemara za javni interes i neznanja o tome kako u europskim i globalnim okvirima upravljati razvojem u interesu vlastitog stanovništva. Umjesto razvojne ekonomske i socijalne politike, već više od dvadeset godina imamo vlade koje integraciju u europsko i globalno tržište ispunjavaju kao domaću zadaću za koju nemaju ni znanja ni volje. Pro forma ispunjavaju uvjete i ne shvaćaju da naše članstvo u Europskoj uniji, uz obaveze, otvara i mnoge mogućnosti. Drugim riječima, dominantan pristup razvoju Hrvatske od devedesetih do danas doveo je do sve većeg zaostajanja i stagnacije.
Rezultat višedesetljetnog izostanka planiranja razvoja jest da u Hrvatskoj danas dominiraju poslovi u djelatnostima koje ne zahtijevaju visoke stručne kvalifikacije. U takvim poslovima ponuda radnika je u pravilu veća od potražnje, što dovodi do stalnog pritiska na uvjete i cijenu rada. Posljednjih su godina naše stope nezaposlenosti pale, ali ne isključivo zbog velikog rasta zaposlenosti, već i zbog toga što je mnogo ljudi iselilo iz Hrvatske u potrazi za poslom.
Kada Vlada spominje stope rasta BDP-a, ne ističe da su one u velikoj mjeri rezultat činjenice da iskorištavamo sunce i more s jedne strane i doznake naših radnika iz inozemstva s druge strane. Turizam čini petinu našeg BDP-a, a po udjelu doznaka iz inozemstva u njemu na najvišem smo mjestu u EU. Već dugi niz godina analitičari upozoravaju da se ne valja pasivno oslanjati na turizam, ali tek nas je kriza izazvana aktualnom svjetskom pandemijom navela da spoznamo puni razmjer takvih loših odluka. Ekonomske posljedice, uključujući one na stope nezaposlenosti, neizbježno ćemo osjetiti u mjesecima koji su pred nama.
Hrvatsku karakterizira segmentirana struktura tržišta rada u kojoj jedan dio ljudi radi na relativno sigurnim poslovima, uz nešto bolje plaće, dok drugi dio radi u nesigurnosti, sezonski i uz niže plaće. Prva je skupina, osim zakonskim mjerama, obično dodatno zaštićena kolektivnim ugovorima i djelovanjem sindikata, dok se njima nasuprot nalazi rastući broj outsidera na tržištu rada: nezaposlenih i privremeno zaposlenih koji rade na nesigurnim poslovima i nisu sindikalno organizirani ni zaštićeni.
Nadalje, Hrvatska s vremenom poprima sve više karakteristika perifernih ekonomija, u kojoj najveći dio tržišta rada čine zaposleni i samozaposleni u malim poduzećima, odnosno u kojoj nema produktivnog privatnog sektora s potencijalom za investicije, inovacije, međunarodnu konkurentnost i izvoz. Bez razvojnih politika koje bi poticale okrupnjivanje i razvoj privatnog sektora i jačale utjecaj strateških javnih poduzeća, nemamo se zašto nadati boljim uvjetima rada u Hrvatskoj.
Trenutna struktura kojom dominiraju mikro i mala poduzeća veže na sebe rast privremenih i povremenih oblika rada, kao što su sezonski rad i rad na određeno. Po udjelu takvog rada pri samom smo vrhu EU. Nakon što smo 2013. imali 50 posto nezaposlenosti među mladim osobama, one se danas u Hrvatskoj tipično zapošljavaju upravo kroz takve privremene oblike rada.
Kako bismo zaustavili daljnju periferizaciju naše ekonomije i srozavanje uvjeta rada, trebamo uvesti ozbiljne intervencije u planiranje razvoja što obuhvaća čitav niz domena poput industrijskih politika, politika istraživanja i razvoja te mjera usmjerenih na tržište rada. Radit ćemo na stvaranju pravedne zelene ekonomije otporne na poremećaje uzrokovane kapitalističkim ciklusima, pandemijama i posljedicama klimatskih promjena.
Moramo se promijeniti.
Upravljanje razvojem
Aktivno ćemo upravljati razvojem ove zemlje kroz paletu industrijskih, ekonomskih i socijalnih politika kojima je zajednički cilj stvoriti dostojanstvene uvjete života i rada za građanke.
Razvijat ćemo proizvodnju s visokom dodanom vrijednošću rada u privatnom i javnom sektoru, praćenu razvojnim politikama koje potiču okrupnjivanje i razvoj obaju sektora. U tom procesu fokus treba postaviti na srednje visoku i tehnološki visoko složenu proizvodnju s posebnim naglaskom na postugljične tehnologije. Istovremeno, razvoj temeljimo na rastu plaća i porastu agregatne potrošnje, napuštajući politiku smanjivanja plaća koja se pokazala ekonomski i demografski štetnom.
Demokratizirat ćemo upravljanje javnim poduzećima kroz civilni nadzor u nadzornim odborima koji uključuje korisnike javnih usluga, radnike i razne društvene skupine. Profesionalizirat ćemo menadžment javnih poduzeća čiji ćemo poslovni učinak vrednovati prema kriterijima koji uključuju mjere ispunjavanja javnog interesa. Takvi kriteriji će primjerice biti kvaliteta usluge, cijenovna i fizička dostupnost usluge, financijska održivost, razina uvjeta rada, zaštita okoliša, efikasnost i transparentnost upravljanja i drugi. Javna poduzeća će tako ostvarivati veću društvenu i financijsku vrijednost, a istovremeno ćemo širim društvenim nadzorom upravljanja smanjiti stranačku upravljačku logiku čime će se minimizirati korupcija i eliminirati klijentelističke mreže.
Raskrstit ćemo s praksom koja loše rezultate pokriva rastom troška za krajnjeg korisnika. Strateški važne tvrtke, koje su prirodni monopolisti poput električnih, vodovodnih, komunikacijskih i drugih mreža, trenutno mogu podići cijene radi ostvarivanja veće dobiti jer izostaje tržišna kazna. Pritom se zanemaruje visok društveni trošak te su, što je još i gore, ti potezi često vođeni partikularnim stranačkim interesima, klijentelističkim praksama i neznanjem.
Osnažit ćemo svoj položaj ravnopravne članice Europske unije koja poštuje zajednički pravni okvir, ali ćemo isto tako obveze koje proizlaze iz članstva interpretirati u interesu našeg društva. Vratit ćemo demokraciji smisao oblikovanjem institucija koje omogućuju građankama da sudjeluju u procesima donošenja odluka o pitanjima važnim za njihov život. Da bismo to postigli, presjeći ćemo klijentelističke veze koji sada guše državnu, lokalnu i javnu upravu.
Olakšat ćemo poslovanje gospodarskim subjektima regulativom koja vodi računa o njihovoj veličini, vrsti djelatnosti i kapacitetima. Vodimo se načelom da ne treba primjenjivati jednake programe državnih potpora, poticajnih mjera, zakonskih rješenja ili poreznih pravila na velike tvrtke s jedne strane i na mikro, mala ili srednja poduzeća s druge strane.
Čak 90% poduzeća u Hrvatskoj spada u kategoriju mikro poduzeća. Vlasnici tih tvrtki i obrta su ujedno i radnici, izloženi nesigurnosti i tržišta i pravnog i poreznog okvira poslovanja. Za mikro i mala poduzeća osigurat ćemo linije financiranja, napraviti reviziju parafiskalnih nameta te osigurati potporu i primjerene vremenske periode za ostvarenje uvjeta poslovanja, s ciljem da pokrenemo njihov razvoj. U situacijama kada vlasnici malih i srednjih poduzeća iste ne mogu ili ne žele prenijeti na potomke ili prodati na tržištu, omogućit ćemo prijenos vlasništva na radnike.
Mala poduzeća imaju niske kapacitete za investiranje u razvoj i inovacije, i takvu ćemo ekonomsku strukturu mijenjati ciljanim potporama koje usmjeravaju poduzeća u organski rast. Potaknut ćemo ulaganja tvrtki u kvalitetu radnih mjesta, u uvođenje zelenih tehnologija te u istraživanje, razvoj i inovacije. Primjer takvih poticaja jest oslobađanje plaćanja poreza na dobit koja se reinvestira u navedene ciljeve. Isto tako, državne potpore, uključujući i potpore iz EU fondova, usmjerit ćemo prema ciljevima stvaranja zelenog otpornog gospodarstva i dostojanstvenih uvjeta rada.
Značajne investicije predviđamo i unutar sektora socijalnog poduzetništva, odnosno u one aktivnosti kojima je cilj rješavati konkretne društvene probleme ili potrebe i kojima cilj nije kontinuirani rast profita, već ulaganje u kvalitetna radna mjesta i razvoj lokalne ekonomije.
Zeleni plan za Hrvatsku
Zeleni plan za Hrvatsku naša je dugoročna vizija održivog razvoja suvremene i ekološki osviještene države. Takva Hrvatska, iznad svega, skrbi o zdravlju i blagostanju svojih građanki, solidarno doprinosi održanju ekološke stabilnosti zajedničkog planeta te prelazi na bezugljičnu ekonomiju.
Ukoliko ukupni prosječni porast temperature ne zadržimo ispod granice od 1,5°C u razdoblju kraćem od 10 godina, klimatske će promjene preći točku nakon koje nema povratka, prijeteći opstanku svijeta kakvog poznajemo. Porast prosječne globalne temperature preko 1,5°C za područje Hrvatske znači i do dvostruko viši prosječni porast temperature te suše i požare, uz porast razine mora u priobalju, i izmjenu ekstremnih oborina (poplave) i suša na kontinentu.
Hrvatska je među europskim zemljama koje trpe najveću štetu od ekstremnih vremenskih i klimatskih događaja u odnosu na svoj bruto domaći proizvod. Stoga ćemo raskrstiti s politikama koje klimatske promjene tretiraju kao sektorski problem, izdvojen u nadležnost jednog ministarstva u kojem je pitanje prilagodbe klimatskim promjenama podređeno energetskom biznisu. Ukoliko nam je stalo do toga da izgradimo društvo otporno na izazove koji su pred nama, čitava gospodarska politika mora imati ugrađene ciljeve smanjenja ugljičnih emisija. Cilj nam je radikalno smanjenje ugljičnih emisija u Hrvatskoj – za 65% do 2030. i ugljična neutralnost do 2050. Ono se mora temeljiti na jednakopravnom pristupu svih građanki osnovnim potrebama za energijom proizvedenom iz vode, vjetra i sunca.
Pritom se vodimo principom raspodjele tereta ovih prilagodbi razmjerno odgovornostima i moći utjecaja na brze i dalekosežne promjene. Gospodarski subjekti koji najviše zagađuju i imućni članovi društva koji ostavljaju visoke razine ekološkog otiska trebaju snositi razmjerno najveći trošak ubrzane tranzicije i stabilizacije. Unutar Hrvatske postoje izrazite nejednakosti u ranjivosti na posljedice klimatskih promjena, poput razine siromaštva, stanja zdravlja, društveno-ekonomskog statusa i profesije. Stoga ćemo uz ciljane mjere smanjenja društvenih nejednakosti kroz predviđene socijalne potpore stvoriti pretpostavke za veću otpornost građanki na posljedice klimatskih promjena.
Početna točka našeg Zelenog plana za Hrvatsku europski je zeleni plan. Smatramo da dalekosežno trebamo biti ambiciozniji, prije svega jer je dugoročnu održivost nemoguće postići bez napuštanja potrošačkog društva i logike neupitnog ekonomskog rasta. Dugoročni cilj ekonomije treba biti kvalitetan život građanki unutar obnovljivih kapaciteta ekosustava. Da bismo ukupni društveni razvoj usmjerili tom cilju, zagovaramo uključivanje alternativnih indikatora društvenog razvoja u makroekonomski okvir. Ekonomske politike treba ocjenjivati temeljem njihovog utjecaja na dobrobit ljudi, na korištenje resursa, na nejednakosti i na osiguravanje dostojanstvenog rada. Pri donošenju odluka ti indikatori trebaju imati veću važnost od kretanja BDP-a.
Dugoročni nam je cilj održavanje stabilne ekonomije koja omogućuje dobru kvalitetu života, jednakost, više slobodnog vremena, osjećaj zajedništva, kvalitetno i poticajno obrazovanje, dobro individualno i kolektivno zdravlje, participativnu demokraciju i niz drugih pozitivnih društvenih ishoda. Gradimo ekonomiju koja će ostati unutar obnovljivih kapaciteta ekosustava u kojem živimo.
U sljedećih 5 do 10 godina cilj nam je postići značajne napretke u pravednoj tranziciji na bezugljičnu ekonomiju, čime ćemo istovremeno ostvariti smanjenje zagađenja i stvoriti održiva i kvalitetna radna mjesta. Predložit ćemo srednjoročne mjere koje usmjeravaju razvoj ka željenom cilju i kratkoročne mjere koje odgovaraju na ekonomsku krizu uzrokovanu pandemijom koronovirusa te višegodišnju stagnaciju hrvatske ekonomije.
Kad govorimo o prelasku na zeleno gospodarstvo, prva stvar koju treba razumjeti jest da je 80% dosadašnjeg zagađenja ugljikovim dioksidom na globalnom planu posljedica djelovanja oko stotinjak kompanija koje se bave eksploatacijom fosilnih goriva. Uvest ćemo emisijske poreze na prihode i profite zagađujućih industrija poput naftne i plinske industrije te avionskog prometa, kako bismo ih potaknule na održivije poslovanje i reducirale avionski promet.
U suradnji sa zaposlenicima i sindikatima tih tvrtki, započet ćemo proces transformacije poslovanja zagađujućih poduzeća u kojima država ima značajan udio, po principima pravedne tranzicije. Posredstvom investicijske banke naše vrijedne industrijske pogone poticat ćemo na proizvodnju tehnologija poput vjetroelektrana i solarnih ploča. Gospodarski je učinak veći ako energetsku tranziciju pratimo i domaćom proizvodnjom zelenih tehnologija jer ćemo tako zadržati postojeća i otvoriti nova radna mjesta. U prelasku na bezugličnu ekonomiju, bitno je djelovati planski kako bismo omogućili očuvanje radnih mjesta i prekvalifikaciju radnika za poslove u zelenoj industriji. Nadalje kroz Europski mehanizam i fond za pravednu tranziciju, osigurat ćemo sredstva za nova radna mjesta, prekvalifikaciju te smanjenje energetskog siromaštva.
Temeljni aspekt našeg Zelenog plana je prelazak na kružnu ekonomiju radi smanjenja proizvodnje otpada i prekomjernog korištenja resursa. U prvoj fazi zatvorit ćemo krug: smanjit ćemo korištenje novih prirodnih materijala te poticati ponovnu upotrebu i recikliranje. Dobar primjer jest zamjena jednokratnog plastičnog otpada drugim materijalima. Druga mjera jest produljenje trajanja proizvoda i zabrana planiranog kvarenja novim zakonskim propisima te otvaranje novih radnih mjesta u servisnom službama. U drugoj fazi cilj nam je smanjivanje ukupne razine proizvodnje i potrošnje kako bismo se sveli na održivu razinu, odnosno stvaranje zelenog otpornog gospodarstva.
Energetska tranzicija
Kako bi postala klimatski neutralnom do 2050, Hrvatska treba ulagati u ambicioznu energetsku tranziciju prema održivoj energetici, u skladu s preporukama Europske unije i posljednjim izvještajem Međuvladinog panela za klimatske promjene. Revidirat ćemo dozvole i onemogućiti daljnje investicije u istraživanje i eksploataciju nafte i plina te u štetne projekte koji podrazumijevaju uvoz fosilnih goriva u Hrvatsku i susjedne zemlje. Zalagat ćemo se za zatvaranje termoelektrana na ugljen, uz pravedno osiguravanje novih radnih mjesta u sektoru čiste energije. Buduće državne investicije bit će usmjerene na obnovljive izvore energije.
Prioriteti su ulaganja javnih sredstava u solarizaciju Hrvatske i uspostava energetskih zadruga, kako bi građanke i lokalne zajednice mogle proizvoditi vlastitu energiju iz solarnih izvora. Dobre primjere u Hrvatskoj već pronalazimo na otoku Krku, a imamo i vrijednu inicijativu solarizacije i energetske neovisnosti hrvatskih otoka.
Drugi nužan aspekt tranzicije rad je na energetskoj učinkovitosti postojeće infrastrukture poput sustava komunalnog grijanja i toplana u područjima visoke urbanizacije i naseljenosti, te poticanje izgradnje toplinskih pumpi i izolacije kuća i zgrada u slabije naseljenim predjelima. Ulaganje u masovnu energetsku obnovu fasada i toplinska izolacija postojećeg stambenog fonda istodobno će smanjiti trošak grijanja i hlađenja zgrada, a ujedno doprinijeti smanjenju energetskog siromaštva i zagađenja. U izgradnji novog stambenog fonda, u zakonski okvir ćemo uvesti obavezu na energetsku učinkovitost zgrada, izgradnju pasivnih zgrada, solarizaciju i zelene krovove.
Kako bismo zajamčili pravednu tranziciju, ulagat ćemo u istraživanje i razvoj te poticati uključivu suradnju sa strateškim industrijama, poduzećima i sindikatima. Domaći industrijski pogoni trebaju biti sudionici ove tranzicije i svoju proizvodnju usmjeriti na zelene tehnologije poput sunčanih panela i dijelova vjetroelektrana. Grupa HEP, koja upravlja i energetskom mrežom koju trebamo modernizirati, mora postati i predvodnicom proizvodnje čiste energije, pod javnom upravom i kontrolom.
Ruralni razvoj i održiva poljoprivreda
Ruralni razvoj i poljoprivreda ključni su za prelazak na kružnu ekonomiju, odnosno model koji osigurava održivo gospodarenje resursima, produženje životnog vijeka proizvoda s ciljem smanjenja otpada te povećanu uporabu obnovljivih izvora energije.
Zahvaljujući prirodnim karakteristikama, tradiciji i znanju, Hrvatska u sektoru poljoprivrede, koji se veže na prehrambeni sektor, može dosegnuti nivo proizvodnje dostatan za premošćivanje jaza današnje vanjskotrgovinske bilance u kojoj preko 60% prehrambenih proizvoda dolazi iz inozemstva.
Poljoprivredno-prehrambeni sektor u domaćem BDP-u čini udio od gotovo 15%, što govori o njegovoj važnosti za domaće gospodarstvo. Okosnica domaće poljoprivredne proizvodnje obiteljska su poljoprivredna gospodarstva (OPG) koja čine 96,8% svih poljoprivrednika i koriste 76,1% obradivih poljoprivrednih površina. Jedan od naših prioriteta promjena je strukture poljoprivredne proizvodnje i stvaranje poljoprivredno-prehrambene bioekonomije, za što su ključna ulaganja u agroekološke mjere i organsku poljoprivredu te istraživanje, razvoj i inovacije u području bioekonomije.
U tome ključnu ulogu ima jačanje tržišta lokalno uzgojenim proizvodima uvođenjem obvezne zelene javne nabave za opskrbu hranom i pićima u svim javnim i državnim institucijama. To znači da se u natječaje ugrađuju kriteriji kvalitete uzgoja i kriteriji blizine (smanjenje transporta), čime se prednost daje lokalnim proizvodima. Da bismo osigurali osnovu za razvoj organske poljoprivrede porezno ćemo rasteretiti male i srednje tvrtke u prehrambenoj industriji i investirati u njih u svrhu razvoja organske proizvodnje robe s dodanom vrijednošću.
Unaprijedit ćemo evidenciju poljoprivrednog zemljišta sa svrhom aktiviranja neiskorištenog poljoprivrednog zemljišta, a u slučajevima u kojima vlasnici ne mogu osigurati poljoprivrednu proizvodnju, dati zemlju u zakup ili na prodaju. Slični projekti u drugim europskim zemljama su povećali dostupnost zemljišta zainteresiranima i time stvorili uvjete za ponovno naseljavanje ruralnih regija. Revitalizirat ćemo poljoprivredu davanjem u zakup 400 tisuća hektara državnog poljoprivrednog zemljišta koje trenutno nije u funkciji po simboličnoj cijeni, primarno s namjenom poticanja ekološke poljoprivrede te revitalizacije ruralnih prostora. Uredit ćemo zemljišne knjige i katastre kako bismo potakli komasacije i okrupnjivanja sitnih poljoprivrednih čestica, a time i kvalitetniju kontrolu i lakše prijave za poljoprivredne poticaje.
Financijsku stabilizaciju OPG-ova i poljoprivrednih zadruga realizirat ćemo kroz osiguranje pristupa jeftinim kreditnim sredstvima za poljoprivredu, osnivanjem Agro banke na načelima etičnog financiranja. Politiku javnog investiranja u sektor bioekonomije fokusirat ćemo na financiranje istraživanja, razvoja i inovacija u polju oporabe poljoprivredno-prehrambenih proizvoda i korištenja organskog otpada i rezidua u svrhu stvaranja novih proizvoda.
Povećat ćemo površine pod organskom poljoprivredom i agroekološkim mjerama, u cilju smanjenja korištenja pesticida za 50% do 2030. te povećanja mjera zaštite prirode i poticanja regenerativne poljoprivrede. Ove mjere u skladu su sa Zajedničkom poljoprivrednom politikom Europske unije koja predviđa snažniji razvoj ekološki prihvatljivih gospodarstava te povećanje ekološki obradivih površina.
Politiku ruralnog razvoja fokusirat ćemo na stvaranje jednakog pristupa dobrima i uslugama te na podizanje kvalitete života u ruralnim područjima. Proračunske investicije i investicije iz EU fondova za ruralni razvoj fokusirat ćemo na izgradnju i unapređenje osnovnih komunalnih i javnih usluga te poslovnu, ICT i poljoprivrednu infrastrukture. Poticat ćemo investicije u lokalnu proizvodnju energije iz održivih izvora i lokalno vlasništvo nad proizvodnjom energije.
Poticat ćemo zadrugarstvo kao model bolje iskoristivosti zemlje i povećanja kvalitete proizvoda promjenom zakonskog okvira, davanjem prednosti pri dobivanju poticaja te kroz pomoć pri osnivanju zadruga. Zadrugarstvo smanjuje troškove proizvodnje i povećava prihode kroz zajednički plasman i jačanje pregovaračke pozicije na tržištu. Poticat ćemo zajedničke modele upravljanja između predstavnika tijela lokalnih vlasti i zadruga.
Turizam
Turizam je u Hrvatskoj najvažnija ekonomska grana koja čini čak petinu BDP-a, no izostanak strategije održivog turizma te prekomjerna urbanizacija i uništenje obalnog pojasa ugrožavaju ne samo prirodu i okoliš, već i turizam kao ekonomsku granu. Iako svako ljeto brojimo “krevete” i prelazak vozila preko granica, nekontrolirani rast broja gostiju ugrožava samu turističku ponudu, dovodi do pretjerane eksploatacije i devastacije, a u sljedećem će koraku voditi prema padu turističke potražnje.
Cilj nam je gospodarstvo koje je manje ovisno o turizmu i turizam koji je poštuje ekološke granice, radnička prava i životne potrebe lokalnih zajednica. Prioritet je izrada Strategije održivog turizma uz sudjelovanje javnosti, struke i radnika u turizmu, te zaustavljanje betonizacije obale i privatizacije obalnog pojasa. Razvoj turizma usmjerit ćemo prema ekološkom turizam u visokovrijednom prirodnom okolišu. Umjesto betonizacije obale, gradnje golf terena i megalomanskih projekata turističkih naselja, izgradit ćemo turizam koji doprinosi razvoju lokalne zajednice i rasterećuje obalu razvojem ponude u zaleđu i kopnenim krajevima.
Trebamo osigurati strožu i kvalitetniju upotrebu prostora, što uključuje izrade analiza ekološkog otiska turizma i turističke nosivosti prostora. Na taj način temeljit ćemo razvoj pojedinih destinacija na podacima o maksimalnim potencijalnim kapacitetima bez ugrožavanja ekonomskih, ekoloških, socijalnih i kulturnih resursa. Smanjit ćemo ovisnost o sezonalnom turizmu i jačati kapacitete cjelogodišnjeg turizma. Time se smanjuje pritisak na udarne turističke mjesece, a osigurava trajnija potreba za radnom snagom. Ravnomjernim trajanjem sezone stvorit će se pozitivni učinci na lokalne zajednice kroz bolju raspoređenost prihoda te kvalitetnije održavanje komunalne i prometne infrastrukture.
Poticat ćemo malo i obiteljsko hotelijerstvo (trenutno ono čini oko 15% ukupnih hotelskih kapaciteta), i investicije u obnovu velikih turističkih objekata i ostalih nekretnina koje trenutno čine 14% ukupnog neiskorištenog hotelskog kapaciteta. Hotelskim i drugim kapacitetima moguće je pribrojati dodanu vrijednost zdravstvene ponude, ukoliko se strateški planira razvoj zdravstvene infrastrukture koja prije svega služi lokalnoj zajednici, a potom stvara sinergiju s postojećim turističkim objektima.
Slab marketing postojećih manifestacija, nedostatak prostora za razvoj suvremene umjetnosti, kao i nejasne politike kulturnih institucija onemogućavaju i lokalne zajednice i turiste da razviju potencijal kulturne razmjene. Stoga ćemo se usredotočiti na jačanje cjelogodišnjeg turizma kroz razvoj kulturnog i zdravstvenog turizma.
Promet
Cilj je potaknuti razvoj održivog i dostupnog transporta u međugradskom i lokalnom prijevozu, uključujući revitalizaciju željezničkog prometa, autobusnog prijevoza na struju ili vodik te proširenje biciklističke infrastrukture i infrastrukture javnog prijevoza u gradovima.
Prioritet je reorganizacija razdvojenih državnih poduzeća Hrvatskih željeznica vraćanjem HŽ holdinga, obnova postojećih i izgradnja novih pruga kako bi se željeznički promet učinio konkurentnim i kako bi postao okosnicom međugradskog javnog prijevoza. Povezanost modernom željeznicom učinila bi u značajnoj mjeri izlišnim avionski promet unutar Hrvatske i sa susjednim državama. Rijeka, Split, Osijek, Zagreb, Pula, Varaždin, Ljubljana, Beč, Budimpešta, Beograd i Trst postat će dostupni željeznicom unutar 4 sata.
Prioritet u ostalim oblicima prijevoza je izgradnja infrastrukture punionica električnih automobila za elektrifikaciju cestovnog prometa. Neophodno je osigurati dostupan javni prijevoz u gradovima, te zamjenu gradskih autobusa na dizel i plin ekološki održivim autobusima na struju i vodik. Urbano planiranje i adekvatna infrastruktura u gradovima moraju dati prvenstvo pješačkom i biciklističkom kretanju.
Gospodarenje otpadom
Gospodarenje otpadom u Hrvatskoj je već desetljećima potpuno neadekvatno i zastarjelo te je u suprotnosti s europskim zakonodavstvom, zbog čega nam prijete i kazne.
Ipak ima i rijetkih primjera lokalnih zajednica, gdje je lokalna uprava preuzela inicijativu i uložila napor u odvojeno sakupljanje i recikliranje. Primjeri toga su prije svega međimurski gradovi i naselja te otoka Krk, koji pokazuju kako se mogu postići konkretni rezultati. Zeleni plan predviđa drastično smanjenje proizvodnje otpada regulativama vezanim uz nepotrebnu ambalažu, mjerama poticanja ponovne upotrebe kroz oporabne centre te nagalsak na recikliranju i kompostiranju na kućnom pragu. Plan također predviđa pravedniji sustav naplate usluge odvoza otpada umjesto izgradnje velikih i skupih centara za gospodarenje otpadom i spalionica u koje bi išao neodvojeni otpad.
Na nacionalnom nivou, Zeleni plan predviđa zabranu jednokratne plastike i smanjenje ambalažnog otpada te stvaranje zakonskog okvira koji potiče smanjenje stvaranja otpada. Pobrinut ćemo se za to da se dobre prakse prenesu u Hrvatsku i da se i provedu na nivou cijele države, a ne samo u pojedinim gradovima i općinama. Na lokalnom nivou, u suradnji s lokalnim zajednicama, osigurat ćemo redovit i jeftin odvoz odvojenog otpada te dostupna i besplatna reciklažna dvorišta za krajnje korisnike.
Zaštita prirodnih dobara
Zalažemo se za zaštitu prirodnih dobra kao što su vode, šume, more, obala i tlo od daljnje privatizacije, komodifikacije i neodržive eksploatacije. Podržavamo europsku inicijativu da se čista i dostupna pitka voda učini univerzalnim ljudskim pravom.
Hrvatska je jedna od zemalja Europe s najvećom bioraznolikošću, raznolikim ekosustavima i još uvijek očuvanom prirodom, morem, šumama i pitkom vodom. Ovo je bogatstvo i osnova naše ekonomije koja uvelike ovisi o turizmu, a kako bi ga se sačuvalo i za buduće generacije, bitna je zaštita vode i pažljivo upravljanje njome. Zaštićena područja obuhvaćaju 8,6% ukupne površine Republike Hrvatske, odnosno 12,3% kopnenog teritorija i 1,9% teritorijalnog mora. Najveći su dio zaštićene površine parkovi prirode, što je i jedna od najnižih kategorija zaštite, dok je unutar mreže zaštićenih područja u okviru Europske unije NATURA 2000 zaštićeno ukupno 37% teritorija.
Želimo povećati udio zaštićenih područja i kvalitetnog upravljanja njima radi izbjegavanja uništenja prirode, smanjenja pritiska masovnog turizma te prekomjerne eksploatacije šuma i voda. Prioritet je očuvanje obalnog područja i morskih ekosustava s obzirom na njihov izuzetno mali postotak zaštićenosti. U skladu s europskom strategijom zaštite bioraznolikosti cilj je do 2030. zaštititi minimalno 30% površine mora i 30% površine kopna. U svrhu zaštite oprašivača do 2030. ćemo smanjiti upotrebu pesticida za 50%.
Istraživanje i razvoj
Da bismo razvili konkurentnu proizvodnju s visokom dodanom vrijednošću rada potrebno je kao prvo osvijestiti činjenicu da je planiranje investicija u istraživanje i razvoj od vitalnog značaja za transformaciju gospodarstva i zaustavljanje dugogodišnjeg trenda stagnacije. Osmišljavanje i poticanje javnih i privatnih investicija u istraživanje i razvoj nužan su uvjet da bi domaća poduzeća mogla poboljšati svoj položaj na europskom i globalnom tržištu.
U našoj razvojnoj viziji ulaganja u istraživanje i razvoj čine temeljni dio postizanja zelenog otpornog gospodarstva i dostojanstvenih uvjeta rada.
Uvest ćemo potpunu transparentnost javnih ulaganja u istraživanje i razvoj te strateški odabir sektora u kojima Hrvatska može kombiniranjem javnih ulaganja i drugih postojećih resursa ostvariti međunarodne komparativne prednosti.
U Hrvatskoj su javne potpore istraživanju i razvoju po glavi stanovnika upola manje u odnosu na druge zemlje EU. Udio hrvatskih poduzeća koja ulažu u istraživanje i razvoj ispod je razine većine europskih zemalja (svega 13.7% poduzeća).
Potrebno je potaknuti veća ulaganja kroz razne oblike potpora, kao što su:
- porezne olakšice za poduzeća koja ulažu u znanost, istraživanje i razvoj inovacija,
- uvođenje potpornih usluga i većih financijskih potpora za mikro i mala poduzeća u svim fazama inovacijskog ciklusa: od ideje i prijave projekta, preko provedbe projekta, realizacije prototipa (proizvoda ili usluga), do provjere inovacijskog koncepta i provjere tržišnog potencijala i ulaska na tržište.
Potrebno je ustrojiti hrvatski inovacijski sustav na način da njegovi rezultati budu usklađeni i doprinose ciljevima i očekivanim rezultatima Europskog zelenog plana. Želimo ojačati komponentu socijalnih inovacija koje istovremeno rješavaju društvene izazove, stvaraju nove načine komuniciranja te oblike sudjelovanja u procesima odlučivanja i javnih rasprava. Ekološke i socijalne inovacije usmjerene prema zelenoj industrijalizaciji i društvenom razvoju poticat ćemo ulaganjima kroz mehanizme Hrvatske banke za obnovu i razvoj. Dio ekonomske dobiti iz tih inovacija poreznim poticajima i drugim mjerama vraćat ćemo u daljnji ciklus istraživanja i razvoja.
Digitalna transformacija
Razvoj digitalnih tehnologija ima utjecaj na razvoj društva u cjelini. Digitalne tehnologije olakšavaju različite aspekte života i potiču ekonomski razvoj, ali i ubrzano produbljuju društvene probleme poput nejednakosti, sustavne utaje poreza, erozije radničkih prava ili digitalnog nadzora. Zalagat ćemo se za to da digitalne tehnologije doprinose pravednoj ekonomiji, ekologiji, temeljnim pravima i participaciji.
Zalažemo se da se pristup internetu uvrsti među temeljna prava. Svom stanovništvu na čitavom teritoriju Hrvatske želimo osigurati pristup širokopojasnom Internetu i time smanjiti digitalni jaz u odnosu na ostatka EU, poduprijeti razvoj i decentralizaciju ekonomije te ojačati temeljna prava.
Internet i čitav digitalni prostor trebaju ostati slobodni i otvoreni na načelima mrežne neutralnosti, što znači da sav internetski promet treba tretirati jednako, bez diskriminacije između korisnika, sadržaja ili usporedivih protokola, aplikacija i usluga. Organizacije privatnog i javnog sektora trebaju online korisnicima jamčiti sigurnu komunikaciju i zaštitu privatnosti. Korisnici trebaju imati pravo odlučivati o podacima koji se o njima prikupljaju, a servisi trebaju transparentno predstaviti kako će ih se koristiti. Sloboda izražavanja i sloboda medija u digitalnom prostoru trebaju biti zajamčene, uz ograničenja koja suzbijaju izražavanje diskriminacije, mržnje ili nasilja.
Poticat ćemo stjecanje tehnoloških znanja i kritičke medijske pismenosti kroz obrazovni sustav, sustav narodnih knjižnica i programe neformalnog obrazovanja. Nove i nastajuće tehnologije (umjetna inteligencija, nanotehnologija, robotika i biotehnologija) – društvo će razvijati i primjenjivati pažljivo, imajući u vidu etičke preporuke i socijalne implikacije.
Digitalizacijom infrastrukture doprinijet ćemo moderniziranju i povećanju ekološke učinkovitosti energetske mreže, gradskog i međugradskog prometa i poljoprivrednog sektora.
Radnicima u IT sektoru, a pogotovo onima koji imaju formalni status vanjskih suradnika (bili programeri ili vozači), pomoći ćemo u ostvarivanju prava na pravičnu nadnicu, satnicu, doprinose i samoorganiziranje. Stimulirat ćemo agilni sektor digitalne ekonomije na podizanje društvene jednakosti i ekonomske demokracije kroz eksperimente s formama zadrugarstva, radničkog sudjelovanja i socijalnog poduzetništva.
S drugim članicama EU radit ćemo na sprječavanju izbjegavanja poreza, a dio prihoda od poreza na tehnološke kompanije ulagati u povećanje dostupnosti širokopojasnog interneta, medijski pluralizam i kritičko novinarstvo te medijsku pismenost.
Digitalna transformacija se uobičajeno vidi kao proces kojeg je najbolje prepustiti tržištu. Imperativ širenja digitalnog tržišta, međutim, rezultira nizom negativnih društvenih posljedica kao što su nejednakost, erozija radničkih prava i digitalni nadzor, ali i ograničavanjem sudjelovanja javnih institucija u tehnološkoj tranziciji. Osnažit ćemo javne institucije i neprofitne organizacije za razvoj i primjenu tehnologija koje nisu podređene tom imperativu, nadasve u sferi dostupnosti informacija, znanja, znanosti i kulture.
Sindikalizam i uvjeti rada
Politika niskih plaća, nesigurnih poslova i deregulacija tržišta rada dovode do sve veće ekonomske nesigurnosti kao i do velikog odljeva stanovništa. Moramo zaustaviti navedene negativne trendove kako bismo stvorili osnovu za održivu i otpornu ekonomiju izgrađenu na dostojanstvenom položaju rada, a ne nauštrb njega.
Investicijama u unapređenje tehnologije, u istraživanje i razvoj, te usmjeravanjem javnih investicija u zeleni proizvodni sektor možemo stvoriti kvalitetnija i bolje plaćena radna mjesta.
Kako bismo poboljšali uvjeti rada, trebamo urediti radno zakonodavstvo, podići minimalnu plaću, osigurati neradnu nedjelju te jačati funkcije kolektivnog pregovaranja i ulogu radničkih predstavnika u svim procesima koji utječu na položaj radnika u Hrvatskoj.
Uredit ćemo radno zakonodavstvo. Posljednje izmjene radnog zakonodavstva, provedene u mandatu Vlade SDP-a, oslabile su poziciju sindikata i radnika, osobito onih u najnepovoljnijem položaju: zaposlenih na određeno vrijeme i preko agencija za zapošljavanje, radnika s nižim kvalifikacijama, posebno žena i mladih, te radnika na koje se ne primjenjuje nijedan kolektivni ugovor i koji nisu sindikalno organizirani. Uvedenim novinama je, između ostalog, povećano radno vrijeme i smanjeno vrijeme za odmor radnika, dodatno su ograničeni pravo na štrajk i sindikalno organiziranje, oslabljena je funkcija inspekcije rada i gotovo je prepolovljen broj odredbi kojima se propisuju konkretne sankcije za prekršaje poslodavaca.
Smatramo da je radnim zakonodavstvom i kvalitetnim nadzorom nad njegovom provedbom potrebno hitno urediti pitanje rada na određeno vrijeme. Ono je postalo dominantnom formom zapošljavanja i u Hrvatskoj je gotovo u potpunosti istisnulo rad na neodređeno vrijeme, što radnike, osobito mlade, vodi u nesigurnost i ranjivost, smanjuje produktivnost rada i ukupno blagostanje te povećava rizik od siromaštva i iseljavanja. Kroz radno zakonodavstvo potrebno je urediti pitanja radnog vremena i vremena za odmor, posebno određivanja i korištenja godišnjih odmora, jasno definirati pojam plaće, regulirati uvjete otkazivanja ugovora o radu, unaprijediti zaštitu ranjivih skupina radnika i omogućiti ostvarenje ustavnog prava na sindikalno organiziranje.
Izrazito je važno pitanje jačanja kompetencija i brojnosti inspektora rada, osobito u području zaštite na radu, uz osiguravanje preduvjeta za transparentan i pravilan nadzor, poput prisutnosti radničkih predstavnika pri njegovoj provedbi.
Minimalnu plaću treba definirati kao osnovnu plaću za četrdesetosatno radno vrijeme, u koju ne smiju biti uključeni bilo kakvi dodaci, kao što su dodatak za minuli, smjenski, prekovremeni ili noćni rad, rad nedjeljom, praznikom i blagdanom, naknada za prijevoz, stimulacija i dr.
Smatramo da minimalnu plaću treba odrediti u visini iznosa 60 posto medijalne plaće u Hrvatskoj, što bi u ovom trenutku iznosilo gotovo 4.600 kuna bruto, bez mogućnosti umanjenja tog iznosa u odnosu na prethodnu godinu i bez mogućnosti ugovaranja kolektivnim ugovorom minimalne plaće niže od tog iznosa. Time bismo omogućili godišnji rast minimalne plaće u skladu s rastom medijalne plaće, smanjila bi se nejednakost u plaćama i poboljšale životne prilike za oko 40.000 radnica i radnika koji u ovom trenutku u Hrvatskoj primaju minimalnu plaću, a pritom često rade u radno intenzivnim djelatnostima koje izrazito utječu na njihovo zdravlje i organizaciju života.
Pandemija koronavirusa ukazala je na presudni značaj rada za održivost društva i nezamjenjivost radnika i radnica, posebno u onim sektorima koji su često i najmanje plaćeni. Planovi za oporavak ekonomije nakon pandemije koronavirusa stoga trebaju biti direktno vezani uz ciljeve očuvanja radnih mjesta i poboljšanja uvjeta rada te trebaju uključiti sindikate kao socijalne partnere na način da se sudjelovanje radnika i kolektivno pregovaranje promiču na svim razinama, kako u javnom tako i u privatnom sektoru.
Hrvatska je u ovom trenutku država u kojoj su plaće i radno vrijeme, a time i usklađivanje poslovnog i privatnog života, u nesrazmjeru s potrebama većine stanovništva. Prema važećem radnom zakonodavstvu, ukoliko kolektivnim ugovorom nije uređeno drugačije, radnici koji rade u šestodnevnom radnom tjednu mogu raditi više od 7 dana bez ijednog dana tjednog odmora.
Pitanje neradne nedjelje obuhvaća nekoliko opredjeljenja prema kojima se kao društvo trebamo odrediti, a to su:
- poštivanje radničkih prava i ljudskog dostojanstva;
- društvena pravda, odnosno definiranje društvenih prioriteta u skladu sa stvarnim društvenim potrebama i trenutnim mogućnostima;
- održivi razvoj, jer je moguće i potrebno reprogramirati potrošačke navike u smjeru stvaranja društva odgovornog prema ljudima i resursima;
- prava žena, jer se pitanje rada nedjeljom u velikoj mjeri tiče upravo radnica (među radnicima u maloprodaji u sektoru trgovine 71 posto čine žene), koje uz obaveze vezane uz radno mjesto uglavnom nose i glavninu tereta brige za obitelj.
Raspravu o neradnoj nedjelji, kojom trenutno dominiraju aspekti jačanja konkurentnosti i maksimizacija profita, potrebno je proširiti na perspektivu uvjeta rada u sektorima na koje se ta rasprava odnosi, jer su upravo tim sektorima povrede radničkih prava u ovom trenutku možda i najveće.
Zastupamo stav da sve dok ne postoji pravedan okvir isplate plaće i dodataka na plaću te poštivanja društveno prihvatljivih uvjeta rada u trenutno najizloženijim sektorima čiji rad nedjeljom nije prijeko potreban za funkcioniranje društva, radnici u tim sektorima ne bi trebali radnom nedjeljom plaćati cijenu nedostatka okvira.
Sindikalno organiziranje ne predstavlja prijetnju već dio rješenja. Sindikati kao demokratski izabrani predstavnici radnika imaju uvid u stanje i potrebe na radnim mjestima i unutar pojedinih sektora ekonomije te je svrha sindikalnog organiziranja poboljšanje uvjeta rada u cilju održivog razvoja ekonomije, a ne njezina kočenja. Budući da studije pokazuju da u zemljama s većom razinom pokrivenosti kolektivnim ugovorima postoji manja nejednakost među plaćama, jedan od načina ispunjenja tih ciljeva je poticanje kolektivnog pregovaranja kojim je moguće ugovoriti povoljnija kolektivna prava. Uvažavat ćemo djelovanje sindikata kao aktera u stvaranju kvalitetnih i održivih radnih mjesta te se zalagati za podizanje trenutno niske cijene rada i osiguravanje poštivanja radnih standarda.
U Hrvatskoj je nužno:
- poticati kolektivno pregovaranje;
- poticati pokrivenost što većeg broja sektora kolektivnim ugovorima;
- vrednovati zalaganje onih poduzeća u kojima je sklopljen kolektivni ugovor i koja poštuju radnička prava, primjerice kroz davanje prednosti u postupcima javne nabave;
- osnaživati kapacitete socijalnih partnera za kolektivno pregovaranje.
Monetarna politika i ulazak u Eurozonu
To što će Hrvatska vjerojatno uskoro predati zahtjev za ulazak u Europski tečajni mehanizam (ERM II) ne sprječava nas da o pitanju ulaska u Eurozonu povedemo široku i ozbiljnu javnu raspravu. U čekaonici ćemo provesti nekoliko godina i upravo taj period treba iskoristiti da se dobro odvagnu sve prednosti i mane pristupanja Eurozoni.
Budući da djelujemo unutar otvorenog tržišta EU-a, sužen je manevarski prostor unutar kojeg možemo djelovati na poboljšanje konkurentnosti. Na jednu od ključnih poluga aktivne ekonomske politike – kontrolu državnog deficita i duga – već sad presudno utječu Maastrichtski kriteriji. Uvođenjem eura oduzet ćemo si još jednu polugu, kontrolu kamatnih stopa i tečaja.
Ulaskom u Eurozonu glavni mehanizam za postizanje konkurentnosti ostat će nam interna devalvacija, koja se postiže smanjenjem troškova rada. To znači daljnje slabljenje pozicije radnika – u društvu u kojem se odsustvo razvojne politike već trideset godina prelama upravo na visokoj nezaposlenosti, pogoršanju uvjeta rada, niskim plaćama i mizernim mirovinama. Interna devalvacija problem je zato jer ne donosi automatsko poboljšanje međunarodne konkurentnosti, a može proizvesti pad BDP-a i životnog standarda. Naime ona je usmjerena na postizanje izvozne konkurentnosti, dok istovremeno djeluje negativno na potražnju za robama i uslugama u netrgovinskom sektoru (ugostiteljstvo, zdravstvene, obrazovne usluge itd), i može imati negativne učinke na standard života, uvjete rada i razinu nezaposlenosti u domaćoj ekonomiji.
Zbog svega navedenog, smatramo da se ulazak u Eurozonu u najmanju ruku treba odgoditi. To što ova vlada i prethodne vlade nisu bile u stanju voditi aktivnu ekonomsku politiku nije isprika da tu mogućnost oduzmu i našoj budućnosti. Monetarna i fiskalna politika predstavljaju važn poluge razvoja. Smatramo važnim voditi aktivnu monetarnu i fiskalnu politiku usmjerenu ne samo na stabilnost cijena, već i na punu zaposlenost i održivi ekonomski rast s većom koordinacijom izvršne i monetarne vlasti.
Porezna politika
Jedan od naših prioriteta transformacija je sadašnjeg poreznog sustava u progresivniji i pravedniji porezni sustav koji će ravnomjernije rasporediti ukupno porezno opterećenje između stanovništva, regija i vrste primanja. Predlažemo stoga više stopa poreza na dohodak (sada imamo samo dvije – od 24% i 36%) uz veće porezno rasterećenje dohotka koji se nalazi ispod ili na medijanu i progresivno više stope za najviše dohotke.
Sustavno želimo provesti porezno rasterećenje potrošnje kao i ispraviti asimetriju oporezivanja rada i kapitala. Smanjenje stope PDV-a moguće je samo u okviru transformacije poreznog sustava iz sadašnjeg regresivnog, u kojem PDV čini najveći udio poreznih prihoda, u progresivni sustav. Progresivni sustavu, umjesto oporezivanja potrošnje, oporezuje bogatstvo i imovinu (npr. porez na izvanrednu dobit) i dohodak u koji su uključeni svi prihodi od imovine (dividende, kamate na štednju, rente, itd). Predlažemo i uvođenje poreza na nasljedstvo veće vrijednosti, kakav ima većina zemalja članica EU.
Reinvestiranu dobit treba osloboditi poreza pod uvjetom da je reinvestirana u:
- poboljšanje uvjeta rada i rast plaća zaposlenika;
- istraživanje, razvoj i inovacije;
- zelenu transformaciju (zamjenu tehnologije, prelazak na održive izvore energije), zamjenu opreme i druge kapitalne investicije izravno vezane za unapređenje poslovanja.
Poreznu stopu dohotka od kapitala na prihode od dividendi ili udjela potrebno je minimalno izjednačiti sa stopama poreza na dohodak od nesamostalnog rada.
Naša porezna politika, koja cilja smanjenju porezne presije na prihode od samostalnog i nesamostalnog rada, većoj progresivnosti oporezivanja dohotka te prebacivanju poreznog tereta s rada na prihode od kapitala i imovine, imat će pozitivne učinke na poslovanje i zapošljavanje mikro i malih poduzeća.
Kratkoročne antikrizne mjere
Pandemija korona virusa uzrokovala je usporavanje globalne ekonomije i gubitak radnih mjesta. Hrvatska se pokazala osobito osjetljivom jer petina našega BDP-a ovisi o turizmu, što je već utjecalo na nezaposlenost sezonskih radnika i gubitak radnih mjesta u ugostiteljstvu. Nismo samodostatni ni u proizvodnji hrane, tako da će eventualno smanjenje ponude na međunarodnom tržištu i povećanje cijena dodatno osiromašiti naše već ugroženo stanovništvo.
Predlažemo kratkoročne mjere za pomoć najugroženijima koje su u skladu s Europskim zelenim planu i usmjerene na zaštitu prava radnika. Zalažemo se za interventne mjere socijalne pomoći najugroženim skupinama, poput prekarnih radnika koji su uslijed pandemije ostali bez radnih ugovora, nezaposlenih, samohranih roditelja i neformalnih pružatelja skrbi. Osobama koje su izgubile prihod ili su im smanjena primanja, treba omogućiti zamrzavanje hipoteka i kredita te odgodu plaćanja računa.
Državne programe za oporavak u recesiji treba vezati uz ciljeve smanjenja emisija stakleničkih plinova, kao što su to već napravile neke europske zemlje. Isto tako, Zeleni plan Europske unije, a posebno Mehanizam za pravednu tranziciju omogućuju nam da se značajna sredstva usmjere u ciljeve pravedne prilagodbe klimatskim promjenama.
Obnova Zagreba nakon potresa
Svrha je donošenja Zakona o obnovi osigurati kvalitetan, održiv i prvenstveno pravedan institucionalni i financijski okvir za obnovu Grada Zagreba, Zagrebačke i Krapinsko-zagorske županije.
U konzultaciji sa stručnjacima definirali smo nekoliko osnovnih ciljeva koje taj okvir mora ispuniti:
- osigurati pravednu raspodjelu financijskog tereta obnove između države, grada Zagreba i županija stradalih u potresu te suvlasnika;
- osigurati socijalnu osjetljivost kod sufinanciranja obnove uzimajući u obzir materijalno stanje suvlasnika i (ne)mogućnost financijske participacije u obnovi;
- osigurati usklađenost zahvata s urbanističkim zahtjevima i proces obnove koristiti i za urbanističku obnovu grada;
- poštivanje temeljnih pravila struke iskazanih u Zakonu o gradnji i pratećim propisima;
- korištenje institucionalnih primjera dobre prakse kao što je primjer Zavoda za obnovu Grada Dubrovnika;
- obnova prostora javne namjene (škole, vrtići, bolnice) do najviše razine otpornosti na potres.
Naš politički cilj je da se raspravi o Zakonu pristupi odmah nakon konstituiranja Sabora zbog čega tražimo izvanrednu sjednicu i odgodu ljetne stanke, ali isto tako tražimo da Zakon ide u redovnu, a ne hitnu proceduru kako bi se iznašla kvalitetna i održiva rješenja.
Naš prijedlog zakonskog okvira obnove predviđa da se obnova odvija u skladu s postojećim Zakonom o gradnji i pratećim propisima te da se revidira Tehnički propis za građevinske konstrukcije s ciljem primjenjivosti na obnovu nakon potresa. Sam zakon o obnovi treba postaviti institucionalni i financijski okvir obnove. Predlažemo osnivanje Zavoda za obnovu Grada Zagreba i okolice kao centralnog tijela zaduženog za obnovu, po uzoru na postojeći Zavod za obnovu grada Dubrovnika. Funkcija Zavoda bila bi:
- osigurati urbanističku osnovu obnove grada;
- izrada godišnjih planova obnove;
- upravljanje procesom javne nabave za izradu projektne dokumentacije;
- izdavanje dozvola temeljem projektne dokumentacije kako bi ti procesi bili spojeni i ubrzani;
- upravljanje nabavom za izvođače radova čega je cilj osigurati široku participaciju struke, transparentnost u provedbi javne nabave te kontrolu rasta troškova izrade dokumentacije i provedbe radova uslijed povećane potražnje.
Financijski okvir obnove treba predvidjeti pravednu i održivu raspodjelu troškova obnove na način da najveći financijski teret snosi državni proračun, zatim proračun Grada Zagreba, Zagrebačke i Krapinsko-zagorske županije, a manjim dijelom suvlasnici. Suvlasnički udio u obnovi treba ovisiti o financijskim mogućnostima domaćinstava u suvlasništvu, a država putem HBOR-a treba osigurati posebne beskamatne, kontinuirano otvorene kreditne linije građankama i pravnim osobama za namjenu obnove stanova, zgrada i obiteljskih kuća.
Obnovu grada Zagreba i okolice vidimo i kao priliku za temeljitu urbanističku obnovu koja je nakon gotovo 30 godina zanemarivanja struke nužnost ako želimo područje aglomeracije grada Zagreba prilagoditi zahtjevima i potrebama građanki u 21. stoljeću.