Demokratizacija i međunarodna solidarnost

 

Ne pristajemo nazvati demokratskim sustav u kojem o bitnim socijalnim i ekonomskim pitanjima, prije svega vezano uz uvjete rada i života, ne odlučujemo. Da bismo Hrvatsku zvali demokratskim društvom moramo snažno ojačati prostore političke participacije i uključivanja, prava odlučivanja, organiziranja i okrupnjivanja interesa, te osigurati neovisno djelovanje civilnog društva, medija i pravosuđa.  

Otvaranjem političkog sustava i decentralizacijom moći stvaramo osnovne preduvjete za jačanje formalnih institucija koje garantiraju osnovna prava svima, a ne samo onima koji su na vlasti, i za jačanje javne sfere kao prostora međusobnog nadzora i kontrole. 

Jačanje lokalne demokracije

Razvoj medija

Ljudska sigurnost

Otvorena vlast i participacija

Izmjene izbornog sustava

Migracije i solidarnost

Pravosuđe

Reforma uprave i teritorijalni preustroj

Vanjska politika

Civilno društvo

Borba protiv korupcije i klijentelizma

Reforma Europske unije

Jačanje lokalne demokracije

Hrvatski sabor 1997. donio je Zakon o potvrđivanju Europske povelje o lokalnoj samoupravi koja građankama priznaje pravo na sudjelovanje u lokalnim poslovima. Vijeće Europe je 2009. donijelo protokol kojim državama nalaže razradu mehanizama sudjelovanja građanki u donošenju odluka. Hrvatska taj protokol nije niti potpisala, a kamoli ratificirala. 

Zalažemo se za municipalizaciju zemlje kako bismo osigurali da se najveći broj odluka donosi na razini na kojoj građanke mogu sudjelovati. U tom smislu, ratifikacija Protokola osigurala bi kvalitetniju reviziju Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (tzv. Lex šerif), ali i drugih propisa kojima se predviđa sudjelovanje građanki u odlučivanju na lokalnoj razini. Načelo participacije utvrdit ćemo kao integralno načelo sustava lokalne samouprave, uz definiranje poštivanja obveza i standarda, uključujući načela maksimalne transparentnosti i otvorenosti, te jačanja procedura za uključivanje u proces savjetovanja s javnošću.  

Svi mi, kao žitelji neke lokalne zajednice, moramo imati pravo i priliku definirati koje probleme smatramo relevantnima. Drugim riječima, moramo biti pitani na samom početku političkog procesa, umjesto na njegovu kraju. Sada u najboljem slučaju tek imamo priliku komentirati prijedloge rješenja za pitanja koja je netko drugi nametnuo. Pritom, zahvaljujući Lex šerifu, taj netko je najčešće jedna osoba, odnosno (grado)načelnik. Izmjenama Lex šerifa (grado)načelničke funkcije svest ćemo na ono što one u demokratskim sustavima jesu – izvršna tijela, koja provode političke odluke predstavničkih tijela i građanki. Na taj način uravnotežit ćemo odnose moći između (grado)načelnika i lokalnih predstavničkih tijela i osigurati učinkovit sustav demokratske kontrole, osnažen ograničavanjem broja uzastopnih izvršnih mandata kojeg ista osoba može obnašati. 

U skladu s Dodatnim protokolom borit ćemo se za obvezno uvođenje participativnog budžetiranja, odnosno sudjelovanja građanki u odlučivanju o tome na što će se trošiti novci iz lokalnih proračuna. 

Osim toga izmjenama referendumskog zakonodavstva olakšat ćemo provedbu lokalnih referenduma. Smanjit ćemo prag potrebnog broja potpisa birača za lokalne referendumske inicijative, produljiti trajanje prikupljanja potpisa, sniziti cenzus za pravovaljanost odluke na lokalnom referendumu te produljiti razdoblje obveznog trajanja odluke donesene na lokalnom referendumu.

Otvorena vlast i participacija

Radit ćemo na daljnjoj digitalizaciji uprave i rasterećenju građanki. Zaustavit ćemo praksu, protivnu Zakonu o općem upravnom postupku, prema kojoj organizacije javnog sektora od građanki traže da im ponovno dostavljaju obrasceli podatke koji postoje i dostupni su negdje drugdje u upravi. Proširit ćemo mrežne servise namijenjene građankama. Razvijat ćemo sustave participacije, primjerice unaprijedit ćemo povratne informacije u sustavu e-Savjetovanja i razviti sustav za participativno budžetiranje na lokalnoj razini.

Učinit ćemo netransparentnu, personaliziranu i zatvorenu vlast transparentnom, javno odgovornom i otvorenom. Otvoreni podaci središnje vlasti i lokalnih vlasti bit će sabrani na centralnim lokacijama u standardiziranim otvorenim formatima, jasnije prezentirani uz ponuđene analize i aplikacije koje iz tih podataka daju uvide u funkcioniranje vlasti. Težit ćemo tome da tehnološka rješenja koja su izrađena za javnu upravu budu bazirana na otvorenom kodu. 

U postupke javne nabave uvest ćemo kriterije koji će inovativnim, otvorenim, inkluzivnim i energetski učinkovitim tehnološkim rješenjima davati prednost, ne bismo li time javnu potrošnju iskoristili i za unapređivanje inovacija i ekološku tranziciju. 

Pravosuđe

U Hrvatskoj oko 80 posto građana ne vjeruje sudovima i sucima, što smatramo odrazom stvarnih sistemskih nedostataka i raskoraka između rezultata koje pravosudni sustav postiže i potreba društva za adekvatnom pravnom zaštitom građana i pravnih osoba.

Tvrdnje da je reforma postigla uspjeh zbog radikalnog smanjenja broja neriješenih predmeta iskrivljavanje je stvarnosti. Smanjenje broja predmeta u jednom je  dijelu rezultat mjera privatizacije pravosudnih aktivnosti koje pravosuđe udaljavaju od građana, a pravnu zaštitu poskupljuju (npr. sudjelovanje javnih bilježnika i FINA‐e u ovrsi). Na krizu prezaduženosti nacionalnog gospodarstva i krizu kreditne prezaduženosti građana, na koje ionako slabo funkcionalno pravosuđe nije moglo adekvatno i pravodobno reagirati, odgovorilo se izmještanjem velikog broja poslova iz sudova. Primjeri toga su: 1) premošćivanje stečajnog postupka, najprije kroz uvođenje predstečajnih nagodbi, a potom i kroz Lex Agrokor; 2) premošćivanje sudske ovrhe kroz postupke izravne naplate preko FINA‐e; te 3) premošćivanje sudskog postupka certifikacije nespornih tražbina kroz transfer platnih naloga na javne bilježnike i odvjetnike.

Ispunjavanje nekih kratkoročnih ciljeva žrtvovalo je one dugoročne čime su i sami postali uzrocima krize. Na primjer, kvantifikacija kriterija za vrednovanje rada u pravosuđu podržava percepciju sudovanja kao mehaničke i bitno nekreativne aktivnosti. Također, odustalo se od laičke participacije u sudovanju (sudjelovanja građanki kao porotnika u sudskim postupcima), pa i od angažmana specijaliziranih povremenih ili počasnih sudaca. Nadalje, sudjelovanje sudskih savjetnika kao „sudaca u sjeni“ koji, umjesto timskog rada, sami odrađuju sudački posao za manju plaću i bez institucionalne zaštite, postavilo je i načelna pitanja sukladnosti pravu na nezavisnog suca i sistemska pitanja o tome što je uloga i koje su funkcije tih „savjetnika“.

Javne sudske rasprave su praktički iščezle iz postupka pred višim sudovima, a pred Vrhovnim sudom već dugo vrijeme nisu ni moguće. Tako se sudovanje pred najvišim sudskim instancama pretvorilo u za javnost zatvoreni, papirnati postupak u čiji se tijek može proniknuti tek naknadno, kada odluka bude objavljena. Takve mjere uzrokovale su dodatno odvajanje pravosuđa od javnosti i njegovo demokratsko delegitimiranje, dajući pritom i pogrešan signal nižim sudovima da vrhunac suđenja predstavlja proces u kojem ne sudjeluju ni stranke ni javnost.

Trajanje sudskog postupka u predmetima od interesa za javnost i dalje je prekomjerno.igitalizacija hrvatskog pravosuđa radikalno kasni za drugim europskim zemljama te zbog nepripremljenosti, netransparentnosti i nesustavnosti, umjesto bitnih dobitaka na djelotvornosti, učinkovitosti i smanjenju troškova, doprinosi nestabilnosti te poskupljuje troškove funkcioniranja pravosuđa za stranke i porezne obveznike. Nedostatak modernih metoda upravljanja predmetima i fleksibilnog planiranja postupka u sudovima su gotovo sasvim izostale. Bijeg od preuzimanja odgovornosti za konačnu odluku i dalje dovodi do prekomjernog broja slučajeva u kojima se različitim sredstvima otklanja meritorno odlučivanje, prebacuje odgovornost na druga tijela i ukida donesene odluke vraćajući predmete na ponovno odlučivanje.

Stupanj nezavisnosti i odgovornosti sudbene vlasti daleko je od zadovoljavajućeg. Formalno visoki stupanj institucionalne nezavisnosti i odgovornosti proizvodi svoju suprotnost: stanje u kojem se nalazimo pokazuje malo stvarne nezavisnosti i osobnog integriteta u odlučivanju. Percepcija javnosti da odgovornost za loše funkcioniranje pravosuđa ne postoji u velikoj je mjeri opravdana. Opravdana je i percepcija  da nositelji pravosudnih funkcija ne djeluju objektivno i nezavisno jer u sustavu postoji visok stupanj klijentelizma, nepotizma i korupcije.

Pravosuđe se otuđilo od društva i zatvorilo od javne kritike. Uz profesionalno i interesno zatvaranje, pravosudne strukture danas izbjegavaju suočavanje s kritičkim stavovima. Opravdanje za to nalazi se u razumijevanju podjele vlasti kao sustava u kojem postoji apsolutna odvojenost grana vlasti, a ne računa na njihovo uzajamno uravnoteživanje i nadzor. Sudbena neovisnost protumačena je kao podloga za odbacivanje svake vanjske kritike, izostanak konstruktivnog dijaloga te preuzimanja kontrole i nad onim dijelovima pravosudnih procesa koji nisu sudbene naravi.

Civilno društvo

Civilno društvo smatramo jednim od glavnih stupova demokratskog društva, temeljnom polugom koja doprinosi kvaliteti demokracije i održivom razvoju zemlje. Osim uloge kreiranja i nadzora javnih politika, promocije demokratskih vrijednosti, solidarnosti i ljudskih prava, društvene integracije i političke aktivacije kroz kulturu i rad s mladima, civilno društvo ima važnu ulogu i u direktnom radu s ranjivim i marginaliziranim skupinama. Stoga je njegovanje partnerskih odnosa između države i civilnog društva jedan od prioriteta našeg djelovanja.

Od uspostavljanja demokracije u Hrvatskoj, civilno se društvo nalazi pod stalnim udarom stigmatizacije zbog čega je zadobilo status „državnog neprijatelja” i često ga se tretira kao pojavu koje se potrebno riješiti i čije djelovanje treba suzbiti. U tom je pogledu nužno raditi na afirmaciji vrijednosti koje civilno društvo u svoj svojoj slojevitosti i mnogostrukosti aspekata djelovanja donosi te na prepoznavanju mogućnosti kvalitetnijeg uključivanja aktera civilnog društva u cjelokupni razvoj i unapređenje demokratskih procesa.

Institucionalni okvir suradnje države i civilnog društva koji čine Ured za udruge Vlade RH, Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva te Savjet za razvoj civilnoga društva, razvijan u posljednjih dvadesetak godina, bio je međunarodno prepoznat kao primjer dobre prakse. Međutim u mandatima prethodnih dviju vlada HDZ-a taj je okvir marginaliziran. Pozicija civilnog društva sustavno se nastojala oslabiti i urušiti, a njegova uloga svesti na servis kontroliran od strane države. Zadnja usvojena Nacionalna strategija stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnoga društva istekla je 2016, a tijekom četiri godine HDZ-ova mandata svi pokušaji da se nova strategija usvoji bili su opstruirani od strane Vladinih institucija.

Ponovno ćemo afirmirati ulogu institucionalnog okvira za razvoj civilnog društva na način da on djeluje poticajno, da razvija i njeguje dijalog i suradnju. Ovo uključuje:

  • jačanje utjecaja Savjeta za razvoj civilnoga društva Vlade RH;
  • uspostavu Ureda za udruge Vlade RH kao aktera koji podržava razvoj politika prema organiziranom civilnom društvu;
  • financijsko osnaživanje Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva i razvoj njena sustava podrški tako da on ne slabi već jača organizacije civilnog društva;
  • izradu i usvajanje nove Nacionalne strategije za razvoj civilnog društva u suradnji s civilnim društvom.

Organizirano civilno društvo značajno doprinosi povlačenju i korištenju sredstava iz fondova Europske unije. Međutim način dodjele i provedbe ovih natječaja i projekata od strane državnih institucija postavljen je tako da se ne vrednuje kvaliteta aktivnosti, već se iscrpljuje oskudne kapacitete organizacija, kažnjava ih se i financijski oštećuje. Pred organizacije se postavljaju neprimjereni administrativni zahtjevi, institucije zadužene za provedbu ne pridržavaju se kalendara objave natječaja, obustavljaju ih ili pak poništavaju, dok često u samom procesu provedbe natječaja dolazi do izmjene natječajne dokumentacije. Odugovlači se s odgovorima na upite i zahtjeve, uvode se nepotrebna pravila i procedure i provodi administrativno nasilje.

Dodatno, provedbena tijela neusklađena su u pravilima i zahtjevima, pokazuju nedostatak fleksibilnosti za izmijenjene društvene okolnosti, kao i nemogućnost sagledavanja šire perspektive čime se dovodi u pitanje sama održivost organizacija. Stoga je potrebno sustav provedbe fondova EU restrukturirati i reformirati.

Hrvatskoj je potrebno snažno, stabilno i neovisno organizirano civilno društvo, a njegov razvoj smatramo javnim interesom.

Razvoj medija

Temeljna uloga medija jest omogućiti pravo građanima na pravodobnu, cjelovitu i vjerodostojnu informiranost, čime mediji imaju status javnog dobra. Stanje medijske scene danas iznimno je kompleksno, a toj kompleksnosti dodatno doprinosi brz razvoj novih tehnologija, demokratizacija koju je internet omogućio, kao i negativni aspekti koje takvi procesi za sobom nose. Jedna od posljedica toga brojni su oblici medijskih izdanja koja produciraju lažne vijesti, ne zadovoljavaju elementarne uvjete da bi imali status medija te u samom informacijskom sustavu proizvode buku, oduzimaju na vjerodostojnosti i doprinose manipulacijama.

Tradicionalni medijski sustavi pod snažnim su utjecajem tržišnih i političkih pritisaka kao i pod snažnim utjecajem korporativnih ili državnih interesa. Po svoj prilici najslabiju kariku u domaćem sustavu predstavlja javni medijski servis, u ovom trenutku sveden na HRT koji se u posljednjih trideset godina i dalje nije uspio transformirati u javni, već je podložan snažnim, primarno političkim, pritiscima i utjecajima.

Već tridesetak godina restrukturiranje sektora medija i informiranja usmjeravano je prema tržišnom modelu. Rezultat toga je da smo danas suočeni s poljem koje se nalazi u mnogim problemima, ali i pred poticajnim izazovima. S jedne strane iz strukturnog razloga malog tržišta na kojem se medijska izdanja teško mogu održavati samo prodajom izdanja, medijsko je polje prepušteno neizvjesnosti tržišnih dinamika unutar kojih im marketinške aktivnosti imaju osigurati adekvatnu održivost.

Razvoj tehnologija s druge strane iznimno ubrzava procese transfomracije samog polja i zahtijeva brze promjene u načinu proizvodnje sadržaja, njegove distribucije i prihodovanja. Kriza koja je krenula 2009. godine dovela je do situacije u kojoj su se mnogi novinari našli na “cesti”, što ih je potaklo da utočište traže u neprofitnom medijskom sektoru. Ovom je pak sektoru razvoj novih tehnologija pomogao da se ubrzano razgrana te da se krene razvijati u relativno dostupnoj i lako održivoj infrastrukturi kojoj nisu potrebna značajna sredstva za samo osnovno održavanje.

Većina prethodnih Vlada uglavnom je izbjegavale pristupiti sustavnom uređenju medijskog polja, čuvajući tako svoje poluge utjecaja.

Kako bi mediji ispunili svoju javnu funkciju, osigurat ćemo njihovu održivost,neovisnost od političkih i tržišnih utjecaja te stabilnije i sigurnije uvjete rada za novinare. Uvest ćemo niz mjera kako bi osiguralo zadovoljenje elementarnih zadaća medijskog sektora – informiranja, obrazovanja i zabave:

  • provest ćemo obuhvatan i participativan proces sa svim dionicima kako bismo izradili dugoročnu strategiju razvoja medijskog sektora i proveli reformu zakonodavnog okvira;
  • stvorit ćemo zakonski okvir za reformu HRT-a kako bi omogućili da služi javnosti, a ne političkim i drugim interesnim skupinama;
  • osigurat ćemo podršku medijima koji ne mogu opstati u tržišnoj utakmici – neprofitnim medijima i medijima zajednice, lokalnim i regionalnim medijima – za ispunjavanje svrhe javnog informiranja i edukacije;
  • osigurat ćemo uvjete za kvalitetan i stabilan rad medijskih djelatnika;
  • poticat ćemo medijsku pismenost i programe usmjerene na razvoj medijske pismenosti;
  • uklonit ćemo iz Kaznenog zakona kazneno djelo klevete te implementirati praksu Europskog suda za ljudska prava u pogledu prava na slobodu izražavanja i kroz zakonski okvir i kroz edukaciju pravosudnih djelatnika.

Izmjene izbornog sustava

Granice postojećih deset izbornih jedinica ne odražavaju granice regija, broj birača po izbornim jedinicama značajno se razlikuje i, unatoč toj razlici svaka izborna jedinica bira jednak broj zastupnika. Potvrdio je to i  Ustavni sud utvrdivši da postojeće izborne jedinice rezultiraju nejednakom težinom glasa i upozorio zakonodavce na neodložnu potrebu izmjena.

Utjecaj birača na sastav Sabora značajno je ograničen i odredbom prema kojoj je moguć samo jedan preferencijalni glas, što znači da moć odlučivanja o sastavu parlamenta i dalje stoji prvenstveno u rukama vodstva stranaka, u čije statute u najvećem broju slučajeva nisu ugrađeni elementi unutarstranačke demokracije.

U reformi izbornog sustava zalažemo se za to:

  • da izborne jedinice poštuju prirodne teritorijalne granice;
  • da broj mandata u svakoj izbornoj jedinici varira prema broju stanovnika, u skladu s Popisom stanovništva 2021. i svakim sljedećim popisom;
  • da preferencijalno glasanje ima veći utjecaj, tako da se zadrži postojeći sustav zatvorenih neblokiranih lista, ali uz povećanje broja preferencijskih glasova te spuštanje praga za važenje preferencijalnih glasova;
  • da se olakša sudjelovanja građanki u odlučivanju referendumom smanjenjem praga potrebnog broja potpisa i produljenjem rokova za prikupljanje potpisa građanskim referendumskim inicijativama;
  • da se omogući dopisno glasanje kako bi se biračima olakšalo sudjelovanje na izborima te posljedično povećalo i broj aktivnih birača;
  • da se zabrani kandidiranja osobama kojima je potvrđena optužnica zbog sumnje na korupciju i zloupotrebe položaja i ovlasti;
  • da se profesionalizira Državno izborno povjerenstvo, iz čijeg sastava treba isključiti predstavnike Vrhovnog suda, a u čiji sastav, osim pravnika treba uključiti i predstavnike ostalih relevantnih struka (politologija, sociologija, ekonomija, informatika itd), koje mogu pružiti dobru podlogu razumijevanju izbornog procesa.

Zalažemo se i za pokretanje široke javne rasprave o listi za 11. izbornu jedinicu (listi za dijasporu). Više od 150.000 hrvatskih državljana bez prebivališta u Republici Hrvatskoj ima pravo glasa. Ta tri garantirana saborska mandata mogu biti presudni u formiranju većine, pa posljedično i presudni u definiranju smjera i sadržaja javnih politika koji se odražavaju na našu svakodnevicu, ali ne i onu birača koji su ih izabrali.

Reforma uprave i teritorijalni preustroj

Reforma državne uprave jedna je od reformi o kojoj se govori već dugi niz godina, ali dosadašnji potezi nisu osigurali kvalitetu, učinkovitost i efikasnost pružanja usluga građankama i poslovnim subjektima. Reformu državne uprave ne čini smanjenje broja ministarstava, niti linearno smanjivanje broja zaposlenih u državnoj upravi. Uspješnu reformu državne uprave, prema načelima kojima ćemo se voditi u povećanju kvalitete i učinkovitosti sustava, čine:

  • odlučni potezi usmjereni na osiguravanje adekvatne razine kompetencija državnih službenika koje se bira među najboljima;
  • osiguravanje adekvatnih razina resursa (ljudi, novaca, tehnologije) uz optimizirano upravljanje sustavima;
  • koordinirano i usklađeno djelovanje ukupnog državnog aparata na razini Hrvatske i u onim politikama koje se donose na razini EU.

Donošenjem zakona o javnim poduzećima osigurat ćemo da njihov primarni cilj postane osiguranje jednako dostupne i jednako kvalitetne javne usluge na cjelokupnom teritoriju Hrvatske, uz obavezu reinvestiranja viška prihoda u unaprijeđenje kvalitete ili smanjenje troškova usluga za krajnje korisnike. Potpunom depolitizacijom upravljačkih tijela i uvođenjem sustava demokratske kontrole nad njihovim upravljanjem, osigurat ćemo da se poslovanje javnih poduzeća vodi načelom zaštite javnog interesa. Poslovanje javnih poduzeća ne smije rezultirati gubicima, ali se ne smije niti voditi tržišnom logikom ostvarenja maksimalnog profita, nauštrb kvalitete usluga koju pružaju građankama i poslovnom sektoru.

U svrhu kvalitetnijeg iskorištavanja državnih prostora i ustanova i bolje brige za njih, aktivirat ćemo državnu imovinu i nekretnine. Donijet ćemo regulativu prema kojoj sve javne i državne institucije moraju biti u prostorima u javnom vlasništvu. Na taj način smanjit ćemo i rashodovnu stranu proračuna za troškove zakupa privatnih poslovnih prostora u kojima se nalaze ministarstva, državni uredi, agencije i ostala javna i državna tijela.

U cilju povećanja razine efikasnosti državne uprave, snažno ćemo se zalagati za potpunu digitalizaciju rada unutar uprave. Digitalizacija pružanja javnih usluga moguća je uz uvjet priznavanja pristupa Internetu kao temeljnog prava i osiguranje ICT infrastrukture u svim dijelovima zemlje na jednakoj razini. Pritom, digitalizacija ne smije imati negativan učinak na naše sugrađanke, naročito starije generacije, od kojih ne možemo očekivati visoku razinu digitalne pismenosti. Za njih uprava mora funkcionirati i u „papirnatom” obliku.

Aktualno stanje teritorijalne rascjepkanosti ne omogućuje adekvatnu razinu resursa i kapaciteta potrebnih za upravljanje razvojem i pružanje kvalitetnih javnih usluga građankama. Svrha teritorijalnog ustroja jest ta da jedinice lokalne samouprave mogu upravljati lokalnim razvojem i pružati sve potrebne javne usluge na lokalnoj razini. Smanjenje broja jedinica samo po sebi nije cilj, ali će zasigurno biti rezultat takve reforme.

Regionalnim razvojem upravljat ćemo  na način da se formiraju zajedničke službe na razini 4-6 regija koje upravljaju projektima od regionalnog značaja (primjerice energetika, zaštita okoliša, promet i sl.). Politička razina odlučivanja na razini regija bit će temeljena na legitimitetu predstavnika lokalne vlasti, dok je postojeća razina županijskog političkog predstavništva nepotrebna.

Borba protiv korupcije i klijentelizma

Kontinuirano svjedočimo izgradnji, održavanju i širenju klijentelističkih mreža koje su za potrebe punjenja vlastitih džepova krojile zakone. Proces je započeo pretvorbom i privatizacijom u kojoj smo ostali bez industrijskih postrojenja, nastavio se špekulativnim projektima, a dokrajčio Lex Agrokorom – „spašavanjem“ privatne tvrtke u procesu u kojem su „kumovi” zaradili milijune, a mali vjerovnici ostali oštećeni. U svrhu očuvanja tog sustava donesen je i Lex šerif koji na nesmjenjivim pozicijama moći održava 556 načelnika i gradonačelnika. Za radno mjesto u javnom ili državnom sektoru često je potrebna „ispravna” stranačka iskaznica. Ključne pozicije u pravosudnom sustavu pod političkom su kontrolom – glavnog državnog odvjetnika, predsjednika Vrhovnog suda i suce Ustavnog suda postavlja i kontrolira politika, formalno Sabor, no faktički Vlada. Novinare se tuži zbog objave istinitih informacija, a kritično civilno društvo zatire nepotrebnim administrativnim zahtjevima i uskratom financiranja. Oteli su nam državu, vrijeme je da je uzmemo natrag.

U svim područjima djelovanja integrirali smo elemente suzbijanja korupcije i klijentelizma, naglašavajući načela transparentnosti, otvorenosti i responzivnosti tijela vlasti spram građanki te ugradnjom osigurača u sustave javnog upravljanja mehanizmima građanske kontrole nad upravljanjem javnim sektorom.

Provest ćemo:

  • brzo i učinkovito kažnjavanje svih koruptivnih kaznenih djela, pri čemu korupcija osoba na političkim funkcijama ne smije rezultirati ublažavanjem sankcija uvjetnim osudama ili preinačavanjem kazne u društveno koristan rad;
  • ispitivanje porijekla imovine, oduzimanje nezakonito stečene imovine, snažno oporezivanje imovine koja je u nesrazmjeru s prijavljenim prihodima, oštro kažnjavanje svakog oblika zloupotrebe položaja;
  • osnaživanje pozicije i resursa nezavisnih institucija poput pučkog i posebnih pravobranitelja, Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, Povjerenika za informiranje, Državnog ureda za reviziju, Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave;
  • obvezu zapošljavanja temeljem javnog natječaja u svim javnim poduzećima, javnim, državnim i lokalnim tijelima i ustanovama;
  • potpunu transparentnost javnih proračuna što uključuje vidljivost potrošnje u realnom vremenu, obvezu objave proračuna na 4. razini, a izvještaja o izvršenju proračuna na 5. razini, u pretraživom formatu;
  • izmjenu zakona i podzakonskih odredbi koje legaliziraju stvaranje klijentelističko-koruptivnih mreža poput Zakona o lokalnoj i regionalnoj (područnoj) samoupravi (Lex šerif), Zakona o strateškim investicijskim projektima, Zakona o izboru zastupnika u Hrvatski sabor, Zakona o lokalnim izborima – akata koji reguliraju postupke imenovanja i napredovanja pravosudnih službenika;
  • unapređenje procesa imenovanja najviših pravosudnih dužnosnika izmjenama Zakona o državnom odvjetništvu, Zakona o državnom sudbenom vijeću, Ustavnog zakona o Ustavnom sudu;
  • građansku kontrolu nad upravljanjem i trošenjem javnih resursa kroz Zakon o javnim poduzećima, Zakon o lobiranju te kroz izmjene Zakona o državnim i lokalnim službenicima, Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, Etičkog kodeksa Vlade i Sabora i kroz sektorsko reguliranje pitanja upravljanja sukobom interesa.

Ljudska sigurnost

Pitanju sigurnosti pristupamo kroz koncept ljudske sigurnosti. To znači da nam je u fokusu svaki čovjek sa svojim potrebama za sigurnošću. Sigurnost ljudi gradimo primarno kroz smanjenje društvene nejednakosti, zaštitu zdravlja, očuvanje okoliša, smanjenje diskriminacije, mržnje i nasilja te kroz pravnu sigurnost. Posebno potičemo solidarnost među građankama kao motor za izgradnju sigurnijeg i pravednijeg društva.

Polazeći od načela ljudske sigurnosti, radit ćemo na reformi klasičnih sigurnosnih institucija. Prioritet nam je obnova devastiranog sustava civilne zaštite koji treba na dragovoljnoj bazi uključiti građanke i kojeg vidimo kao primarni sustav koji može odgovoriti na brojne sigurnosne izazove uvjetovane klimatskim promjenama. Taj sustav imat će ojačanu komponentu zaštite od potresa, poplava, požara, epidemija i drugih stvarnih prijetnji ljudskim životima. Osnovat ćemo hitnu helikoptersku službu i ojačati protupožarnu eskadrilu. Sustav civilne zaštite graditi ćemo na način da ima integriran mehanizam ranog upozorenja na prijetnju te da bude brzo responzivan na izazove ugroza koje su nastale kao posljedica klimatskih promjena ili na druge nepogode.

Što se tiče policije, odmah ćemo zaustaviti praksu nasilja nad migrantima i izbjeglicama na granicama te provesti učinkovite istrage tih nezakonitih postupanja. Prioriteti naše platforme su:

  • jačanje razumijevanja ljudskih prava;
  • depolitizacija rada policije i sigurnosnih službi;
  • jačanje neovisnog nadzora nad radom tih institucija.

U oružanim snagama poboljšat ćemo uvjete rada vojnika i drugog osoblja (smanjiti razdvojenost od obitelji, osigurati pravednu skrb u slučaju ozljeđivanja ili stradanja, osigurati adekvatnu prehranu i higijenske uvjete i sl.). Razvoj oružanih snaga temeljit ćemo na realnim mogućnostima proračuna i realnim procjenama sigurnosnog okruženja. Nećemo dozvoliti da se oružane snage koriste za militarizaciju društva. Modernizacija oružanih snaga odvijat će se kroz transparentne i planske javne nabave.

Migracije i solidarnost

Posljednje su godine osobito teške za izbjeglice, migrante i etničke manjine koje su svakodnevno izložene raznim oblicima diskriminacije u kontekstu nacionalnih podjela, globalno rastuće islamofobije, ksenofobnog rasizma i liberalnog nacionalizma. Brojni nas izvještaji i aktivnosti organizacija za ljudska prava kontinuirano upozoravaju na ukorijenjeni institucionalni nacionalizam te institucionalni rasizam.

Posljednje su godine obilježene i sve ozbiljnijim policijskim nasiljem na granicama Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom i Srbijom kao i na teritoriju Hrvatske prema ljudima u pokretu. Osnovna su ljudska prava i slobode, poput onoga na dom, gotovo u potpunosti svedena na deklarativne političke dokumente, a procesi integracije etničkih manjina, izbjeglica i migranata provode se kao asimilacijske politike. Zalažemo se  za politički zaokret integracijskih politika prema načelima  kritičnosti i  progresivnosti, emancipatornosti i transkulturnosti, te suradnji i solidarnosti.

S obzirom na to da je Hrvatska članica Europske unije, a istovremeno dijeli povijesne, političke i ekonomske veze sa zemljama bivše Jugoslavije, Hrvatska svoju migracijsku politiku treba pozicionirati kao suradničku i medijacijsku. U toj poziciji treba se jasno opredijeliti za zaštitu ljudskih prava i sloboda te emancipaciju drugih i drugačijih.

Zalažemo se za transparentnu, solidarnu te politički i ekonomski inkluzivnu migracijsku politiku. Ta politika treba biti  usredotočena na ostvarenje prava na azil (međunarodnu zaštitu) i podršku izbjeglicama i migrantima u Hrvatskoj  te na regionalnu suradnju u uspostavljanju standarda humanitarnog i izbjegličkog prava. Migracijska politika nije donesena od 2013, a postojeće integracijske politike nisu značajnije unaprijedile prava onih koji su ostvarili pravo na azil. Dokumentirani su slučajevi beskućništva, neodgovarajućih stambenih rješenja, nemogućnost pronalaženja posla, isključivanje iz školovanja, onemogućavanje učenja hrvatskoga jezika, razne vrste nasilja i diskriminacije prema izbjeglicama i drugi nepovoljni uvjeti za dostojanstven život i kvalitetnu integraciju.

Zajedno s drugim članicama EU radit ćemo na oblikovanju i provedbi koordinirane politike prihvata izbjeglica iz izbjegličkih kampova i područja zahvaćenim ratom, oružanim sukobima, klimatskim i elementarnim nepogodama te drugim nepovoljnim situacijama.

Predani smo zaustavljanju svih oblika nasilja, specifično policijskog nasilja prema izbjeglicama. Izvještaji organizacija za ljudska prava i prava izbjeglica te novinarski izvještaji dokumentiraju i upozoravaju kako hrvatska policija vrši fizičko i psihičko nasilje nad izbjeglicama, izlaže ih uvredama, otima njihove stvari i nanosi im tjelesne ozljede. Ne samo da time policija postupa nezakonito, nego je i praksa protjerivanja derogirala pravo na azil i urušila čitav sustav zaštite prava izbjeglica.

Smatramo da se odmah mora zaustaviti financiranje svih oblika policijskog i institucionalnog nasilja koji proizlazi iz sekuritizacijsko-militarizacijskih mjera osiguranih proračunom Europske unije. Financijska sredstva Europske unije i nacionalnog proračuna moraju biti usmjerena na politike solidarnosti prema izbjeglicama i migrantima. Politike također trebaju biti usmjerene na zaštitu izbjeglica i migranata te im pružati podršku.

Zalažemo se za pravovremeno uključivanje djece kojoj hrvatski nije materinji jezik u odgojno-obrazovni sustav te za osiguranje kvalitetnog, dostupnog i prohodnog odgojno-obrazovnog procesa. Dijelu djece izbjeglica i Roma često je onemogućeno praćenje nastave i pristup obrazovanju, a pravo na obrazovanje  potpunosti im je u ili djelomično uskraćeno i tijekom nastave na daljinu. Istraživanja pokazuju dao se djecu izbjeglice ili romsku djecu ne uključuje pravovremeno u obrazovanje, da ih se segregira u procesu obrazovanja i/ili im se pak ne pruža odgovarajuća  podrška u napredovanju u odgojno-obrazovnom procesu.

Također potrebno je omogućiti programsku i financijsku podršku za politički i društveno-kulturni rad izbjegličkih, migrantskih i manjinskih kolektiva te podršku organizacijama, pojedinacima i kolektivimaa koji djeluju u solidarnosti s njima. Hrvatske su institucije posljednjih godina otvoreno kriminalizirale akcije solidarnosti kako putem medija tako i sudskim putem.

Suradnju i podršku smatramo temeljnim društvenim vrijednostima – stoga želimo stati na kraj kriminalizaciji i otvoriti put za transkulturnu razmjenu i međusobnu podršku u oblikovanju progresivnih političkih prostora i politika.

Vanjska politika

Od osamostaljenja Hrvatska nije uspjela artikulirati vanjsku politiku na način da postane relevantan akter u vanjskoplitičkim procesima. Programski prioriteti naše vanjske politike usklađeni su s našim prioritetima unutarnje politike. Time dokidamo dosadašnju vanjsko-političku praksu da jedno govorimo van granica RH, a drugo činimo unutar vlastitih granica. Upravo zbog takve nevjerodostojnosti hrvatska vanjska politika je izgubila međunarodni ugled.

Strateški ćemo graditi zagovaračka partnerstva s onim zemljama, a posebno s  članicama EU, s kojima se preklapamo u ciljevima našeg političkog programa koji se temelji na zelenom otpornom gospodarstvu, dostojanstvenim uvjetima rada, društvenoj jednakosti, demokratizaciji i međunarodnoj solidarnosti. Tu dinamiku ćemo posebno njegovati u procesu sukreiranja politika EU, koje ne smatramo vanjskim nego unutarnjim europskim politikama čiji smo ravnopravni sukreatori, zajedno s ostalim članicama.

Naša glavna poluga vanjske politike  međunarodna je solidarnost kroz razvojnu suradnju. Taj alat pružanja pomoći kroz suradnički odnos sa slabije razvijenim zemljama do sada je bio u potpunosti zanemeran. Potrebno je značajno povećati izdvajanja za razvojne projekte u strateškim zemljama partnericama. Također je potrebno revidirati nestrateške projekte usmjerene prema dijaspori. Razvojne projekte je potrebno provoditi velikim dijelom u suradnji s organizacijama civilnog društva. Oživjet ćemo zaboravljene kontakte koji su stečeni kroz Pokret nesvrstanih kako bismo započeli ponovno graditi odnose sa zemljama u Africi i Aziji, gdje brojni nekadašnji studenti koji su studirali u bivšoj Jugoslaviji sada kreiraju nacionalne politike matičnih zemalja. Zajedno ćemo kreirati rješenja vezana uz migracije.

Druga važna tema koju ćemo promovirati kroz vanjsku politiku jest politika izgradnje mira. CIlj nam je iz vlastitog iskustva rata, za razliku od dosadašnjeg naglaska na vojnu dimenziju,  promovirati politike solidarnosti, ljudskih prava, prevenciju i razrješenje sukoba. Te ćemo  politike promovirati kroz međunarodne organizacije kao što su UN i Vijeće Europe. Smjernice našeg vanjskopolitičkog djelovanja bit će usklađene s međunarodno usvojenim okvirom globalnih ciljeva razvoja.

Reforma Europske unije

Sudjelovat ćemo u reformi Europske unije kako bi se povećao utjecaj građanki na europske politike, a smanjio utjecaj korporativnih lobista i tehnokrata. Cilj treba biti postavljen na uravnotežen razvoj zemalja centra i zemalja periferije kroz reforme EMU-a, kroz prilagodbu kriterija iz Maastrichta te kroz daljnju fiskalnu integraciju.

Ojačat ćemo analitičke sposobnosti naših državnih službenika za pravovremeno praćenje i sudjelovanje u kreiranju EU politika kako bi imali kapacitete za pokretanje političkih inicijativa u EU. Demokratizirat ćemo izradu stajališta RH vezanih za EU politike na način da će stručna javnost, kroz javno savjetovanje, a kasnije i kroz Sabor, moći doprinijeti oblikovanju Europske unije  i vanjske politike.

Potrebno je uspostaviti nacionalni nadzor nad pravednim i učinkovitim trošenjem EU fonda za oporavak od krize izazvane pandemijom koronavirusa, a unutar EU institucija osigurati mehanizam redovne revizije trošenja. Nećemo dopustiti da se taj novac koristi za produbljivanje nejednakosti, ignoriranje klimatske krize ili narušavanje vladavine prava u EU. U prvoj godini mandata posebnu pažnju unutar EU postavit ćemo na uspostavu Višegodišnjeg financijskog okvira kao i na uspostavu mehanizma vezivanja trošenja EU sredstava s kvalitetom vladavine prava u članicama, a čiju uspostavu snažno podržavamo.

Prioriteti našeg političkog djelovanja unutar EU sljedeći su :

  • praćenje i sukreiranja politika vezanih za Novi zeleni dogovor EU na način da se osigura pravedna i dostupna distribucija sredstava za prelazak na zelenu energiju i ekonomiju u svim članicama EU;
  • solidarna politika prema migracijama; predanost politici proširenja EU na zapadni Balkan.

Kriza izazvana pandemijom koronavirusapresudan  je test solidarnosti za Europsku uniju. Nakon neadekvatne političke reakcije na financijsku i ekonomsku krizu 2008, nemogućnost postizanja učinkovitog zajedničkog odgovora dodatno će pojačati političke i društvene tenzije među članicama EU. Visoka razina financijske i ekonomske integracije zahtijeva koordinirani i zajednički europski program obnove. Taj program mora napustiti neoliberalnu recepturu koju Europska unija provodi već tri desetljeća. Potrebno je preoblikovati europsku ekonomiju prema ciljevima pravednosti i održivosti. Zalažemo se za postupnu transformaciju Europske unije u socijalnu i solidarnu uniju.

Europski zeleni dogovor mora prioritizirati društvene ciljeve i adresirati nezaposlenost, siromaštvo i nejednakost. Potrebno je otkloniti štete načinjene javnom sektoru provedbom neoliberalnih politika i unaprijediti  javne sustave. Moramo transformirati načine proizvodnje i korištenja energije, transporta i hrane te značajno smanjiti emisije ugljika i ekološki otisak. Građanke Europe potrebno je uključiti u odlučivanje o prioritetnim investicijama, prije svega na lokalnoj i regionalnoj razini.

Financiranje potrebno za izlazak iz ove krize prema održivoj budućnosti nije moguće provesti samo na nacionalnoj razini. Pridružit ćemo se progresivnim snagama u Europi u zahtjevu da se donesu zajedničke mjere, uključujući izdavanje euroobveznica i izdvajanje značajnih sredstava iz EU proračuna. Ova kriza pokazuje da sredstva za duboku socijalno-ekološku transformaciju postoje, ali da je do sada izostajala politička volja za nju.