Većina u Vijeću prihvatila je nekoliko mojih prijedloga za unapređenje transparentnosti, javnosti i suradnje s građanima, ali kasnije ih je „zaboravila“, odbijajući svaki pokušaj „podsjećanja“ na njih.
Objavljeno: 13.03.2019.
Kad sam u lipnju 2017. godine postao vijećnik u Mjesnom odboru „Pavao Šubić“, prvo sam uočio nepostojanje bilo kakvog službenog kanala za komunikaciju između Vijeća i građana. Na ulazu u veliku ZG-Holdingovu poslovnu zgradu na čijem je drugom katu prostorija Vijeća, nije bilo službene table koja se inače nalazi na ulasku u svaku zgradu u kojoj je smješteno sjedište nekog tijela javne vlasti. Nije bilo ni poštanskog sandučića, pa se pošta vraćala pošiljateljima s naznakom „primatelj nepoznat“. Na službenim stranicama Grada Zagreba bila je objavljena e-mail adresa Vijeća, ali ni ona nije funkcionirala.
Građani imaju pravo znati
U početku je bilo nejasno kakve su ustvari obaveze mjesne samouprave u pogledu transparentnosti njezina rada. Povjerenik za informiranje objavljuje i redovito ažurira popis tzv. „tijela javnih vlasti“, odnosno pravnih subjekata koji su obveznici primjene Zakona o pravu na pristup informacijama. Tijela mjesne samouprave nisu bila na tom popisu, pa sam se obratio tadašnjoj povjerenici, Anamariji Musa, s pitanjem jesu li uopće mjesni odbori i gradske četvrti obveznici ZPPI-ja. Odgovoreno mi je da jesu, da ured povjerenice upravo prikuplja osnovne podatke o preko 6000 mjesnih odbora u Hrvatskoj i da će oni uskoro biti uvršteni u popis tijela javne vlasti. Također, rečeno mi je da ured povjerenice priprema Smjernice o postupanju mjesne samouprave u skladu sa ZPPI-jem (koje, nažalost, još uvijek nisu dovršene).
Povjerenici za informiranje uputio sam potom još jednu predstavku, ukazujući na nepoštivanje odredbi ZPPI-ja koje se odnose na proaktivnu objavu informacija od strane mojega mjesnog odbora. Povjerenica je reagirala na način da je 9. studenoga 2017. uputila Gradu Zagrebu upozorenje o potrebi poštivanja ZPPI-ja na razini mjesne samouprave, sa zahtjevom Gradu da to počne primjenjivati i da izvijesti povjerenicu o rezultatima.
Pola milijuna, pa ništa
Kako je u konverzaciji između Grada, povjerenice i mene istaknut problem nedostatnih sredstava za objavu informacija o radu 218 gradskih mjesnih odbora i 17 gradskih četvrti, na moju je inicijativu Lijevi blok u Gradskoj skupštini podnio amandman na gradski proračun za 2018. godinu, tražeći otvaranje stavke od 500.000,00 kn za potrebe unapređenja javnosti rada mjesne samouprave. Amandman je od strane gradonačelnika bio usvojen, ali je tijekom godine rebalansom proračuna taj iznos smanjen na svega 50.0000,00, čime na kraju nije postignuto nikakvo unapređenje javnosti rada vijeća mjesnih odbora.
Već na drugoj sjednici mojega Vijeća ukazao sam na problem ne-javnosti njegova rada. Predložio sam formiranje radne skupine za unapređenje transparentnosti, što je prihvaćeno, međutim nitko od vijećnika, osim mene, nije se javio za članstvo u njoj, tako da se Radna skupina sastoji samo od jednoga člana koji je ujedno i njezin koordinator. Vijeće je potom usvojilo moj prijedlog izmjene njegovih općih akata, odredbama koje propisuju njihovo stupanje na snagu tek nakon objave na internetskim stranicama Grada, ali gradske službe taj su zaključak ignorirale.
Akte na internet!
Na sjednici u travnju 2018. Vijeće je jednoglasno prihvatilo moju Analizu napretka transparentnosti i javnosti VMO-a zajedno s predloženim zaključcima: 1. Utvrđeno je da napredak u povećanju razine javnosti i transparentnosti rada VMO-a „Pavao Šubić“ ne prati dinamiku koja je bila utvrđena dopisom Povjerenika za informiranje; 2. VMO preuzima obavezu da svi opći akti koje donosi ubuduće sadrže odredbu o vlastitom stupanju na snagu nakon objavljivanja u za to predviđenim rubrikama / podrubrikama na službenim stranicama Grada Zagreba; 3. VMO poziva Gradski ured za mjesnu samoupravu Grada Zagreba da kao nadležno tijelo redovito objavljuje opće akte VMO-a Pavao Šubić“ na za to predviđenom mjestu na službenim stranicama, kao i da objavi odluku o promjenama Poslovnika i Pravila od 18. siječnja 2017. kako bi izmjene Poslovnika i Pravila konačno stupile na snagu; 4. Još jednom zahtijevamo od Gradskog ureda za mjesnu samoupravu da nam omogući sredstva za postavljanje oglasne ploče, kao nužan preduvjet za redovitu i potpuniju komunikaciju VMO-a s javnošću.
Epidemija amnezije
Kolegice i kolege iz Vijeća (izabrani s lista SDP-HNS, HDZ i BM-365) trudili su se potom ignorirati činjenicu da su prihvatili izmjene Poslovnika i Pravila, ovu analizu i zaključke koje sam na osnovu nje predložio. Premda na sjednicama redovito podsjećam na njih, ti dijelovi mojih izlaganja brižljivo se izbacuju iz zapisnika, a moji naknadni zahtjevi za njihovim uvrštavanjem, prilikom usvajanja zapisnika redovito bivaju odbijeni preglasavanjem.
U međuvremenu je VMO ipak dobio ispravnu e-mail adresu, službenu tablu na ulazu i poštanski sandučić. U prosincu 2018. postavljena je i oglasna ploča u javni prostor, na rubu Parka Bartola Kašića, ali ona ne zadovoljava ni minimalne potrebe Vijeća jer nema zaštitno staklo, tako da ju Vijeće niti ne koristi u svrhu zbog koje je naručena – proaktivnu objavu informacija o svom radu.
Tijekom vremena, većina u Vijeću prihvatila je još nekoliko mojih prijedloga koji su se odnosili na transparentnost, javnost i suradnju s građanima, ali kasnije ih je „zaboravila“, odbijajući svaki pokušaj „podsjećanja“ na njih.
„Gubljenje vremena“
Spomenuo bih zaključak Vijeća s njegove 13. sjednice da će Vijeće objaviti poziv građanima za predlaganje MKA s rokom za dostavu prijedloga kako bi oni bili uvršteni u odluku za tekuću godinu; zaključak s 14. sjednice da će Vijeće, u suradnji sa Sašom Šimpragom iz inicijative 1POSTOZAGRAD, predlagateljem sadnje drvoreda sa sjeverne strane Parka Bartola Kašića u Martićevoj ulici (koji prijedlog VGČ 2018. godine nije prihvatio), opet predložiti sadnju drvoreda; zaključak s 14. sjednice da će VMO „u narednom razdoblju“ uvrstiti ideju održavanja javnog skupa na temu preuređenja Parka Bartola Kašića kao jednu od strateških ideja, te sprovesti zbor građana na tu temu početkom 2019. godine.
Rad Vijeća bitno karakterizira nekritičko prihvaćanje svih prijedloga koji dolaze od strane Gradskog ureda za mjesnu samoupravu, pri čemu se stvara atmosfera u kojoj se svakom pokušaju njihove analize ili propitivanja konotira nepotrebno gubljenje vremena. Npr. prilikom izglasavanja budžeta za 2018. godinu prvo sam pokušao odgoditi raspravu o njemu jer smo ga primili bez ikakvog narativnog obrazloženja. Kad je moj zahtjev odbijen, ponudio sam „svoj“ prijedlog, s nešto drugačije raspoređenim iznosima po stavkama, ali i to je bez rasprave odbijeno. Na kraju je, bez rasprave, prihvaćen prijedlog Gradskog ureda. Prilikom izglasavanja prijedloga budžeta za 2019. godinu predsjednica Vijeća, uz podršku ostalih članova, uopće nije otvorila raspravu, unatoč mojem insistiranju, jer i to bi, prema shvaćanju većine, bio puki gubitak vremena. Nepotrebnim gubljenjem vremena također se smatra insistiranje na odredbama poslovnika, poštivanju procedure pri vođenju sjednica, isticanje važnosti uključenosti građana ili upozoravanje na druge propise (Statut Grada, Zakon o lokalnoj, područnoj /regionalnoj/ samoupravi, ZPPI…) koji se odnose na rad Vijeća.