Izvještaj s 23. sjednice VMO-a „Pavao Šubić“, održane 25. veljače 2019.

Toni Gabrić, vijećnik

Među deset točaka dnevnog reda zaustavio bih se na četiri koje mi se čine posebno indikativnima:

1. Donošenje financijskog plana VMO-a za 2019. godinu; Financijski plan nije bio popraćen konkretnim narativnim dijelom koji bi sadržavao njegova objašnjenja. Predsjednica Vijeća, uz podršku većine, nije željela otvoriti raspravu o predloženom dokumentu već ga je, usprokos mojem traženju da se poštuje procedura i omogući rasprava, odmah stavila na glasovanje. Glasao sam protiv predloženog plana.

2. Donošenje plana MKA MO „Pavao Šubić“ za 2019. godinu; Ponuđeni dokument ponavlja stavke iz Financijskog plana i donosi nekoliko neobvezujućih rečenica prepisanih iz drugih propisa, bez navođenja ijedne konkretne male komunalne akcije – drugim riječima, nema bitne značajke godišnjeg plana. Statut Grada Zagreba (čl. 99. st. 1. tč. 4.) daje ovlasti VMO-ima da „samostalno“ donose planove malih komunalnih akcija, koji bi trebali biti sastavni dijelovi planova komunalnih aktivnosti gradskih četvrti, a u iznosu sukladnom odluci Gradske skupštine; međutim donošenjem ovakvoga plana MKA, VMO „Pavao Šubić“ faktički se odrekao tog svojeg prava koje proizlazi iz gradskog Statuta. U VMO-u „Šubić“ inače prevladava (po mojem sudu pogrešan) stav da VMO ne treba donositi zaključke/odluke o konkretnim MKA, jer da je to posve u nadležnosti VGČ-a.

3. Izvještaj o radu VGČ-a u 2018. godini; Izvještaj, između ostaloga, sadrži popis akata koje smo donijeli u prošloj godini; no premda se sugerira kako je riječ o popisu svih akata, on zaobilazi neke od njih koji su na sjednicama u prvoj polovici godine bili jednoglasno doneseni, i to: 1) Zaključak donesen na 12. sjednici od 24. travnja 2018. kojim VMO proglašava neprihvatljivim neobjavljivanje izmjena i dopuna njegovih općih akata na web stranicama Grada što je, kako piše u službenom zapisniku, „izraz miniranja odluka vijeća mjesnog odbora od strane nadležnih gradskih struktura“; 2) Zaključak donesen na 12. sjednici od 24. travnja 2018. kojim VMO prihvaća Analizu napretka transparentnosti i javnosti svojega rada po dopisu Povjerenice za informiranje; 3) Zaključak donesen na 13.sjednici od 17. svibnja 2018. o objavi obavijesti građanima o roku za podnošenje prijedloga malih komunalnih akcija kako bi oni mogli biti uzeti u razmatranje za uvrštenje u plan MKA za 2019. godinu; 4) Zaključak donesen na 14. sjednici održanoj 12. lipnja 2018. da će VMO u suradnji sa Sašom Šimpragom, predlagateljem postavljanja drvoreda u Martićevoj ulici (što je na razini VGČ-a 2018. g. bilo odbijeno), iduće godine ponovno predložiti sadnju drvoreda; 5) Zaključak donesen na14. sjednici održanoj 12. lipnja 2018. da će VMOuvrstiti ideju održavanja javnog skupa (o uređenju i organizaciji Parka Bartola Kašića) kao jednu od strateških ideja, te sprovesti zbor građana početkom 2019. godine.

Svi navedeni zaključci Vijeća bili su usvojeni na moj prijedlog. U prvih dvanaestak mjeseci rada ovoga saziva VMO-a, kolegice i kolege iz SDP-a, HNS-a, HDZ-a i BM-365 prihvaćali su moje prijedloge koji su se odnosili, uglavnom, na intenzivniju komunikaciju s građanima i na povećanje javnosti rada. Međutim, kad sam počeo insistirati na njihovu provođenju, prihvaćanja više nije bilo. Takvom razvoju događaje pridonijela je smjena na čelu stručne službe Gradske četvrti Donji grad: o mojim se prijedlozima od strane predsjednice mojega VMO-a redovito tražilo stručno mišljenje. Bivša šefice stručne službe smatrala ih je najčešće opravdanima, dok ih sadašnja šefica iste službe smatra u pravilu neopravdanima.

4. Zahtjev za korištenje prostora; jedna stranka i jedna udruga zatražile su od VMO-a dopuštenje za korištenje prostora u sjedištu Vijeća. Postupanje po takvim zahtjevima otpočetka mi se činilo začuđujućim iz nekoliko razloga: zato što opći akti po kojima radi Vijeće (Pravila MO-a, Poslovnik VMO-a, Statut Grada) uopće ne predviđaju mogućnost da Vijeće o tome odlučuje; zato što dugo vremena nisam pronašao nikakve kriterije na osnovu kojih se može utvrditi tko ima prednost pri dobivanju prostora, a kad sam se raspitao rečeno mi je da oni ne postoje; zato što vlasnik prostora niti nije VMO, već je to Grad Zagreb.

Naknadno sam ustanovio da je procedura određena gradonačelnikovim Zaključkom o prostorima mjesne samouprave (Sl.Gl. 8/17). On propisuje da prednost u povremenom korištenju prostora imaju političke stranke, kulturno-umjetnička društva i druge udruge građana koje su registrirane prema Zakonu o udrugama, a djeluju na području Grada Zagreba, pri čemu, među udrugama, dodatnu prednost imaju one koje djeluju na području gradske četvrti odnosno mjesnog odbora. Za udruge su navedeni i neki drugi kriteriji: broj članova, broj volontera, „značajniji rezultati“. Naveden je i točan cijenik koji važi u slučajevima da korisnici prostora djelatnost obavljaju s naplatom i ostvaruju dobit.

U dosadašnjem radu Vijeća zahtjevi za korištenje prostora prolazili su kroz vrlo rigorozan, ali isto toliko proizvoljan selektivni proces Vijeća, pri čemu su, prvo, odbacivani zahtjevi udruga koje nisu registrirane na teritoriju MO-a, ili onih koje su u njemu namjeravale provoditi privrednu djelatnost. Neki drugi zahtjevi su odbacivani na osnovu dojma o podnositeljima („oni mi se ne sviđaju“, „oni bi mogli uništiti inventar“…). Na moj prijedlog da VMO ili Gradski ured za mjesnu samoupravu s korisnicima potpiše ugovor koji uključuje i mogućnost naknade moguće štete, rečeno mi je da za to ne postoje zakonske pretpostavke. Posljedica je da prostorije VMO-a, umjesto da budu na raspolaganju građanima, uglavnom zjape prazne.

Međutim, gradonačelnikov Zaključak predviđa i proceduru odlučivanja o davanju prostora na korištenje: „Za povremeno korištenje prostora zahtjev se podnosi Gradskom uredu za mjesnu samoupravu… Gradski ured za mjesnu samoupravu razmatra dostavljeni zahtjev i priprema prijedlog akta za vijeće mjesnog odbora…  O povremenom korištenju prostora odlučuje nadležno vijeće mjesnog odbora u suradnji s nadležnim vijećem gradske četvrti.“

To što Gradski ured za mjesnu samoupravu ne postupa u skladu s gradonačelnikovim propisom, niti preporuča vijećima postupanje na osnovu njega, samo ilustrira opće bezakonje koje vlada u domeni zagrebačke mjesne samouprave. U pozadini je vidljiva intencija da prostori mjesnih odbora budu što manje na raspolaganju građanima. Kako među materijalima za sjednicu nismo dobili GUMS-ov prijedlog akta, a niti bilo kakav dokument koji bi proizašao iz suradnje VMO-a s VGČ-om po tom pitanju, tražio sam da se točka zbog nepripremljenosti skine s djevnog reda. To je odbijeno, a oba su zahtjeva za korištenje prostora na kraju odbijena s tri glasa „protiv“ i dva „suzdržana“.